198 M. Šimić: Jezik creske Muke Franića Vodarića zalno pismen. Vjerojatno je bio pisar creskog ili lubeničkog komuna ili njihovih bratovština.? Franić Vodarić nije autor u današnjem smislu, nego kompilator, obradivač, nastavljač nečeg što je već bilo uobičajeno. Sadržajno ova Muka ne predstavlja ništa novo, jer su slični tekstovi poznati iz drugih izvora. Grada o Muci jedna je od najviše obradivanih tema u ranom periodu hrvatskog pjesništva 15-16. stoljeća. “Začinjavci" naše dramske književnosti versificirli su tu građu u različitim scenskim oblicima, od najprimarnijih - na- rativno- dijaloških pjesama- preko većih dijaloških pjesama - prema potpunijim scenskim cjelinama, do pravih cikličkih dramskih pri- kazanja.* Razvoj je tekao od osmeračkog dvostiha, koji je postao os- novna i svagdašnja forma izražavanja, udružio se s osnovnom moti- vikom kršćanskih soterskih misterija, a onda nije bilo kraja stihotvorstvu. No, ipak je postojao jedan unutarnji razvojni proces unutar kojeg se stara grada stilski dotjerivala i proširivala, makar i ponavljajući rimarij iz statičke pjesme, koja prelazi u narativnu for- mu, potom u dijalošku i na kraju u dramsku.“ Najvažnija značajka svih tih naših obrala muke jest da one u različitim fazama razvitka *mijese materiju muke kao što se mijese različiti hljebovi od istog ti- jesta."* Bez ikakva straha od plagijata - preuzimaju se šablone, tj. sli- ke, asocijacije, poredbe i scene tako da su im zajednički veliki nizovi stihova, slično kao u narodnoj pjesmi prenose se motivi, poredbe i stihovi. Veće pjesme u dijaloškom obliku, ali nedovoljno prilagode- ne scenskom prikazivanju iz druge su polovice 15. i 16. stoljeća: Plač Majke božje ili Gospin plač Creska je Muka scensko djelo - pobožna drama, prikazanje, skazanje. Nije napisana za čitanje pojedincima, nego da je glumci javno recitiraju, što potvrđuju didaskalije, crteži i podnaslovi. Pr&- ma mišljenu B. Škunce creska je Muka "...u prvom redu pasionski molitvenik, najvjerojatnije bratovštinski. Očito je, naime, da su svi Vodarićevi tekstovi, pa i samo prikazanje Muke Gospodina Našega u prvom redu namijenjeni molitvi. Riječ je o molitvama što su ih bra- timi molili u kakvom bogoslužju bratovštinske, dakle pučke po- božnosti..." * Creska je Muka iznikla iz starijih pasionskih tekstova: opsežnija je od one starije u Tkonskom zbornikić koja ima 1892 stiha, a ova 5140 stihova. Takozvana ciklička Muka iz 1556. g. koja ima 3658 stihova dramski je dijalog, a Muka Franića Vodarića je narativ- no dijaloški tekst, tj. sve je versificirano. Ta dva teksta imaju neka ista mjesta, ali creski ima i neka svoja posebna. Takoder imaju oko 1000 zajedničkih stihova, što nije mnogo kod ovakvih tvorbi.' Za- jednički prizori u oba rukopisa nisu isto raspoređeni.?