100 Vesna Badurina Stipčević, Marinka Šimić se osim domaćih svetaca, štovali također i ugarski, panonski, italski i franački sveci. Hrvatskoglagoljske lirurgijske knjige svjedoče da je u glagoljaškoj tradiciji bilo osobito razvijeno i štovanje sv. Martina (Sanctus Martinus Tironenesis, 316.—397.).* U Kalendarima glagoljskih kodeksa iz 14. do 16. stoljeća nalazi se spomen na svečev blagdan. Takav je spomen na 11. studenoga (na dan svečeva pokopa) sačuvan u petnaest rukopisnih i tri tiskana misala te devet rukopisnih i četiri riskana brevijara (Zaradija Kiš 2005: 436-437), U Sanktoralima šest brevijara iz 14. i 15. stoljeća Na dan» svetago Martina biskupa isp(o)v(&)dnika čita se legenda o životu sv. Martina. Najdulje tekstove legende od sedam lekcija sadrže četiri brevijara: 4. vrbnički brevijar (14. stolje- će, Vrbnik, Župni ured); 7. ljubljanski brevijar (kraj 14. stoljeća, Ljubljana, Narodna in univerzitetna knjižnica, sign. Ms 161);"! 6. vatikanski brevijar (sredina-treća č etvrt_14. stoljeća (1379.2) Vatikan, Biblioteca Apostolica Vaticana, sign. Borg. Illirico 6) i Moskovski brevijar (1442.—1443., Moskva, Rossijskaja gosudarstvennaja biblioteka, Zbirka Sevastyanov, sign. 270, N" 51). Dva brevijara, Pašmanski brevijar (14./15. stoljeće, Zagreb, Arhiv Hr- vatske akademije znanosti i umjetnosti, sign. III b 10) i Vatikanski brevijar 19 (iz 1465. godine, Vatikan, Biblioteca Apostolica Vaticana, sign. Slavo 19) sadrže četiri lekcije. Jedini 1. ljubljanski brevijar ima tekst Himan sv. Martina, koji predstavlja slobodno oblikovan prijevod prema neutvrđenom latinskom predlošku (Zaradija Kiš 2005: 438—440). Da je nekad glagoljskih Martinovih legendi bilo više nego što je danas sačuvano, pokazuju fragmenti dvaju brevijara iz 15. stoljeća koji se nalaze u zbirci rukopisa Ivana Berčića u Petrogradu (Vjalova 2000: 11—12, 74). Za neke od tih fragmenata koji su porijeklom iz Tkona s otoka Pašmana uvrđeno je da pripadaju Martinovim mirakulima jer opisuju dva Martinova čudesa uskrsnuća (Zaradija Kiš 2005: 442—445), ** Antonija Zaradija Kiš je temeljito istražila značaj kulta sv. Martina u Hrvatskoj, a više je radova posvetila i svečevu liku u glagoljaškoj kulruri (Zaradija Kiš 2004a; Zaradija Kiš 2004b; Zaradija Kiš 2005). Istraživanja ičena u ovome članku umnogome polaze i nastavljaju se autorica predočila u svojim analizama, *) Legenda iz 4. vrbničkog brevijara obrađena je i objavljena u latiničkoj transliteraciji u: Zaradija Kiš 2004a. genda iz 1. ljubljanskog brevijara obradena je i objavljena u latiničkoj translitera varijantama iz svih drugih brevijara u: Zaradija Kiš 2001.