Marinka Ši ić: Grafijske i fonološke osobitosti Psaltira u Akademijinu brevijaru (III € 12) Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 32 (2006), str. 249-267 sip Vajs.! Vjekoslav Štefanić je utvrdio da je jezik tog rukopisa hrvatski crkve- noslavenski, koji je posebice u Psaltiru konzervativan po svojim fonološkim, morfološkim i leksičkim osobitostima. Psaltir sadrži svih 150 psalama raspore- denih na dane u tjednu i pojedine časove. Iznad početka teksta Psaltira je invo- kacija: Budi ve ime b(o)žie am(e)ne. U 135. psalmu f. 32b — 32c izbrisan je sva- ki drugi redak, gdje se u ostalim Psaltirima ponavlja vers čko ve veko miloste ego. Zanimljivo je da isti vers nedostaje i u Lobkovicovu psaltiru. Cilj je ovog rada podrobna jezična analiza Akademijina brevijaru — Psaltira — na fonološkoj i grafijskoj razini. Time se nastoji, bar za jedan rukopis, iznije- ti precizne podatke, da bi se izbjegle općenite ocjene u kojima se najčešće ko- riste riječi otprilike ili vjerojatno. Pri tome se, ukoliko je to moguće, primje- njuje statistička metoda. Tako se mogu donijeti precizniji podaci i bolje uo ti odnosi među pojedinim pojavama. Neka bi buduća istraživanja svih jezičnih razina mogla pomoći pri preciznijem određivanju vremena i mjesta nastanka tog rukopisa, odnosno njegova porijekla. Za Akademijin brevijar zna se jedino da bi mogao biti iz Istre po Kukuljevićevoj bilješci na hrptu rukopisa. Dobive- ni će podaci biti uspoređeni s podacima iz dva najpoznatija hrvatskoglagoljska Psaltira — Lobkovicova iz 1359. godine (dalje PsLob) i Pariškog (Cod Slav 11) iz 1380. godine (dalje PsPar). Potrebno je napomenuti da se kod samog odabi- ra uzorka, odnosno dijela teksta vodilo računa o učestalosti pojavljivanja pro- matrane jezične pojave. Primjerice, kod pisanja znaka za poluglas odabrani se uzorak sastoji od 50 psalama s početka, iz sredine i s kraja Psaltira. Kod pisa- nja znaka za jat (€) taj je uzorak oko 100 psalama, a kod znaka p ili fuzeti su u obzir svi primjeri. Na temelju podrobne jezične raščlambe mogla bi se riješiti mnoga pitanja i međusobni filijacijski odnosi među našim rukopisima: |. broj pisaca i njihov redoslijed u tekstu, 2. lokalizacija i podrijetlo rukopisa, 3. data- cija rukopisa, 4. smještaj rukopisa među ostale rukopise, 5. struktura i osebuj- nost jezika, pravopisa i grafije rukopisa itd. (Corin 1991:16-18). II. Pisanje znaka za poluglas U hrvatskoglagoljskim su kodeksima 14. i 15. stoljeća ostala dva znaka za bilježenje poluglasa: apostrof (“) i štapić (£). ,U upotrebi ovih dvaju znako- va nema stroge razlike. I jedan i drugi se pojavljuju u istom rukopisu, na istoj stranici i u istoj riječi. Oni su često u slobodnoj varijaciji, ali je njihov znakov- ni status različit. Dok se štapić javlja u redu, apostrof je samo nadredna ozna- ka. Stoga se apostrof često upotrebljava i onda kada je sigurno da na tom mje- stu poluglas više nema (a ponekad nije ni imao) glasovne vrijednosti“ (Miha- !y vajs 1910:XCII, 250 14 MarinkaSiie_10indć_250 o 1222007 153448