M. ŠIMIĆ, Ljubljanski fragment glagoljskoga brevijara 'SLOVO 52-53 (2002-'03) dvolinijskog pisma kojim je pisan naš fragment narušavaju slova: (Q, Ml, sh, ga, BB, fo, 5, M, te P samo ponekad. Donja je linija u FgLab, prilično nestabilna, tj. ona nije tako čvrsta, za razliku od gorje linije. FgLab; općenito ostavlja dojam nepravilnosti, tj. nema one simetričnosti i ujednačenosti kao u kasnijim glagoljskim rukopisima, što govori o njegovoj arhaičnosti. U razvojnom procesu hrvatskoglagoljskog pisma kroz 13. i 14. stoljeće mogu se pratiti grafijske i morfološke karakteristike, ali su važne i formalne okolnosti, primjerice: arhaičnost interpunkcije, proporcionalnost između širine i visine slova, pri čemu je razvojni smjer u sužavanju i približavanju slova.? Prema Vj. Štefaniću$ najmarkantnija su glagoljska slova po kojima se može pratiti evolucija glagoljskog pisma_ n, i, MU D, V, %, b, Bi I Paleografski su elementi koji mogu biti relevantni pri datiranju našeg frag- menta: Od uncijalnih grafema potrebno je istaknuti da se iže e pojavljuje kao samostalan grafem: A/19, a ne samo u ligaturi. Zanimljivo je potom uncijalno B B/4 koje je očuvalo arhaičan oblik, tj. repić na hrptu što je potvrđeno u Beč- kim listićima i Mihanovićevu odlomku. Ono se prilično razlikuje od običnog slova 8 u samom tekstu. Slovo : od sedam slučajeva u kojima se pojavljuje šest puta je dolje dvo- uglato, tj. odsječeno, odnosno starije: rucć A/16, mišci A/18, kone' B/2, li- cem' C/3, &zicćh ' D/8, c(6sa)ra D/11, a samo u jednom primjeru oštro: desnica A/21. Štapić se još nije posve spustio na donju liniju, što je svojstveno rukopi- sima 14. stoljeća, ali se sreće isto tako i u 15. stoljeću, kao što se u 14. stoljeću javlja dugi štapić. U FgLab, je potvrđeno 16 primjera za pisanje kraćeg štapića, npr.: B(og)s A/2, put& A/11, ne vazvraću se B/9-10, Vezvaše B/22, stez' C/17, Vezveličae D/10. Za duži oblik potvrđeno je 7 primjera, npr.: puts A/3, ssl'ga- še C/14, mssti C/21, što govori o tome da je ovaj fragment pisan u vrijeme kad je pisanje štapića bilo još neujednačeno, a to je svakako 14. stoljeće. U hrvatskoglagoljskim se tekstovima počevši od 13. stoljeća rabi i apostrof kao znak za poluglas, on se u FgLab, nalazi iznad slova i okrenut je ulijevo. U FgLab, on se piše najčešće na kraju riječi. Slovo se 4 pojavljuje u starijem obliku, tj. ono nije nalik latiničnomu h kao u mlađim rukopisima. 7 ibid., 13. 8 ibid., 14.