M. ŠIMIĆ, Samoborski fragment glagoljskoga brevijara SLOVO 44-46 (1994-'96)
tipova. Naime, slova nisu više tako simetrična i pravilna, zamjetan je prodor u
vertikalu: sama slova su dosta visoka i već pomalo počinju probijati dvolinijski
prostor u čemu naročito prednjači slovo g. Navest ću nekoliko karakterističnih
oblika slova koji mogu poslužiti kao kriterij za datiranje fragmenta prema krite-
rijima Vj. Štefanića.! Staro granato m (%%) se nije sačuvalo kao samostalan
grafem, nego samo u tipičnim ligaturama hrvatske uglate glagoljice: p + m +1,
m + 1, dok se latinično m redovito upotrebljava. Slovo c se sačuvalo samo u
mlađem obliku, tj. ono je šiljasto; ovaj oblik se u hrvatskoglagoljskim teksto-
vima susreće već od 13. st., paralelno uz dvouglasto koje je starije. Stari
poluglas ne nalazimo, odnosno, štapić je posve prevladao, ali se nije sasvim
spustio na donju liniju, nego samo do polovice, što bi moglo ukazivati na
starinu, jer takav štapić u hrvatskoglagoljskim tekstovima srećemo u 14. st.
Nešto se rjeđe upotrebljava apostrof ("), koji se u našim tekstovima sreće od
13. st.., a nalazi se na vrhu slova iznad razine slova i okrenut je ulijevo. Slovo
č ima uvijek lomljen bok, odnosno mlađi oblik, dok & nema uvijek lomljen
bok. Osobito je karakterističan oblik slova d s dosta visokom desnom stranom
koja ne leži uvijek na donjoj liniji. Takav je oblik karakterističan za početak 14.
st. Dvolinijski sustav narušavaju slova: g, h, z, p, i ju. Na početku novih
odlomaka nalazi se veće početno slovo, dok svaki novi psalam počinje lijepim
inicijalom, među kojima se ističe inicijal B (2a), koji zauzima čak 6 redaka, te
reducirani inicijal V (1a). Inicijali su u crno-crvenoj boji kao i početna slova;
nisu vrlo raskošni, ali su lijepi, iscrtani su perom, a ne kistom. Inicijal V(1a)
je sličan, gotovo identičan, istom inicijalu u najstarijem hrvatskoglagoljskom
misalu Borg. illir. 4 iz početka 14. st. (dalje MVa.) na f. Ic, 7a, 27a; gotovo
isti su trolisni elementi i u jednom i u drugom rukopisu. Inicijal B (2a) je u
gornjoj zoni također ukrašen trolisnim, odnosno biljnim elementom; nešto
analogno nismo našli u MVat, ali njegov završni dio je gotovo identičan istom
dijelu u MVat, (f. 53b i 151c). To upućuje na vezu MVat, i FgSmb, tj. na
moguće podrijetlo našega fragmenta, a znamo da MVat. potječe iz Omišlja na
otoku Krku. Od interpunkcija nalazimo crnu točku, uz koju se često povlači i
crvena krivulja, što je označavalo stanku, a to je dokaz da je naš fragment
služio za kolektivno recitiranje. Na arhaičnost rukopisa upućuje i činjenica da
nema mnogo ligatura, nego samo one uobičajene u starijim hrvatskogla-
goljskim liturgijskim kodeksima. Na temelju paleografskih karakteristika naš
bismo rukopis mogli datirati koncem 14. ili samim početkom 15. stoljeća.
1 Vj Štefanić, Glagoljski rukopisi JAZU,, I dio, Zagreb 1969-1970.
64