Slavenski liturgijski izvori od IX. do XIII. stoljeća' KaisTIJaN KUHAR* UDK: 811.163.1 *264-1“08/17“ Stručni članak Primljeno: 26. ožujka 2014. Prihvaćeno: 29. rujna 2014. * Dr.sc. Kristijan Kuhar, Staroslavenski institut, Demetrova 11, 10000 Zagreb, Hrvatska, Kkuhar&stin.hr Sažetak: Inkulturacijskom misijom bizantskih intelektualaca svetih Konstantina Ćirila i Metoda u Veliku Moravsku 863. godine, započinje razdoblje staroslavenske i glagoljske litur- gijske književnosti. Sveti Konstantin Ćiril i Metod preveli su liturgijske knjige na staroslavenski jezik te su, zapisujući ih glagoljicom, stvorili novu liturgijsku književnost u Srednjoj Europi. Svojim su djelovanjem u rimsku i bizantsku liturgijsku tradiciju unijeli novinu jezika i grafije. Rano razdoblje slaven- ske liturgije rimskoga i bizantskoga obreda vrijeme je od ćirilo- metodske misije u 9. stoljeću do sredine 13. stoljeća, tj. vrijeme kada se na nov liturgijski jezik i nova pisma prevode i prire- duju liturgijske knjige obiju liturgijskih tradicija, i slavenska liturgija postaje dijelom obiju crkvenih tradicija. Povijesno-li- turgijski izvori slavenske liturgije kanonski su spomenici, litur- gijski fragmenti i kodeksi iz navedenoga vremena. U tipologiji odražavaju raznolikost sadržaja te svjedoče o razvoju slaven- ske liturgijske tradicije rimskoga i bizantskoga obreda. U prvom poglavlju iznijet će se informacije iz Žitija Konstan- tina Ćirila i Žitija Metoda o prevođenju i priređivanju litur- gijskih knjiga. U drugom poglavlju prikazat će se razvoj tipo- logije liturgijskih knjiga rimskoga i bizantskoga obreda, da bi se u trećem poglavlju slavenski liturgijski spomenici mogli pri- kazati unutar određene tipologije. Ovaj rad pregledno donosi slavenske kanonske spomenike kao liturgijske izvore i upućuje na raznolikost sadržaja. Ključne riječi: Sveti Ćiril i Metod, rimski obred, bizantski obred, Kijevski listići, Vatikanski misal Illirico 4, glagoljica, staroslavenski jezik. * Ovaj se rad temelji na seminarskom radu za kolegij »Najstariji hrvat- skoglagoljski liturgijski spomenici« s poslijediplomskoga doktorskog studija medievistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i na radu na projektu »Glagoljska paleografija« na Staroslavenskom institutu u Zagrebu. 363