Jozo Vela, O že kao pojačajnoj čestici u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku
FLUMINENSIA, god. 28 (2016), br. 1, str. 7-18 7

 

Jozo Vela

O ŽE KAO POJAČAJNOJ ČESTICI U HRVATSKOME
CRKVENOSLAVENSKOME JEZIKU

Jozo Vela, prof., Staroslavenski institut, jvelasstin.hr, Zagreb

 

izvorni znanstveni članak
UDK 811.163.1'366
rukopis primljen: 3.7.2015.; prihvaćen za tisak: 10.3.2016.

Čestica že jedna je od najučestalijih riječi u hrvatskoglagoljskim tekstovima pisanima
hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom. Budući da je izraziti crkvenoslavenizam, ona je
ujedno dobar razlikovni element u prepoznavanju ovih tekstova. Najčešće služi kao
adjunktivna čestica ili kao parataktički veznik. Također je često i navezak drugim
riječima uz koje je prvotno stajala kao pojačajna čestica. U ovom radu ispituje se status
takvoga, izvorno pojačajnoga že, kaosamostalneriječiu hrvatskomecrkvenoslavenskome.

 

 

Ključne riječi: hrvatski crkvenoslavenski jezik; čestica že; pojačajna čestica

Među jezičnim kriterijima za određivanje donje granice crkvenoslavenskog jezika
u hrvatskoglagoljskim tekstovima Anica Nazor (1963: 71) navodi između ostalog kako
»[mleđu karakteristične crte za određivanje granice ide i čuvanje ž u intervokalnoj
poziciji', a među posebno nabrojanim oblicima u obzir uzima odnosnu zamjenicu iže —
ki, te parove tipa nikoliže - nigdare i niktože - nigdore. Ovi kriteriji mogli bi se u velikoj
mjeri obuhvatiti jednim, a to je pojavljuje li se u tekstu čestica že/-že! ili ne. Pojavnost je
čestice že/-že u hrvatskoglagoljskom tekstu pouzdan znak da je riječ o tekstu pisanom
hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom. Ova se tvrdnja može potkrijepiti sljedećim:
Promotrimo li već prvih nekoliko stranica kritičkoga izdanja Hrvojeva misala koji se
među hrvatskoglagoljskim misalima odlikuje ,pomlađenošću" tekstova (usp. Nazor
1973), odnosno, bolje rečeno, pripada onim liturgijskim kodeksima koji su najviše
pohrvaćeni (HCSJ 2014: 32), u kritičkom ćemo aparatu primijetiti da je upravo že/-že

     

 

 

 

*_ Pod ,česticom že/-že" u ovom radu, ako nije drukčije određeno, mislimo na sve pojavnosti hrvatskoga
crkvenoslavenskoga že u hrvatskoglagoljskim tekstovima bez obzira radi li se o čestici, vezniku, ili navesku -že
(koji je u slučaju odnosne zamjenice postao čak i tvorbeni morfem) i to prvenstveno zbog njenog porijekla kao
čestice. Ako mislimo samo na česticu, onda koristimo ,čestica že".