Jozo Vela, O že kao pojačajnoj čestici u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku FLUMINENSIA, god. 28 (2016), br. 1, str. 7-18 7 Jozo Vela O ŽE KAO POJAČAJNOJ ČESTICI U HRVATSKOME CRKVENOSLAVENSKOME JEZIKU Jozo Vela, prof., Staroslavenski institut, jvelasstin.hr, Zagreb izvorni znanstveni članak UDK 811.163.1'366 rukopis primljen: 3.7.2015.; prihvaćen za tisak: 10.3.2016. Čestica že jedna je od najučestalijih riječi u hrvatskoglagoljskim tekstovima pisanima hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom. Budući da je izraziti crkvenoslavenizam, ona je ujedno dobar razlikovni element u prepoznavanju ovih tekstova. Najčešće služi kao adjunktivna čestica ili kao parataktički veznik. Također je često i navezak drugim riječima uz koje je prvotno stajala kao pojačajna čestica. U ovom radu ispituje se status takvoga, izvorno pojačajnoga že, kaosamostalneriječiu hrvatskomecrkvenoslavenskome. Ključne riječi: hrvatski crkvenoslavenski jezik; čestica že; pojačajna čestica Među jezičnim kriterijima za određivanje donje granice crkvenoslavenskog jezika u hrvatskoglagoljskim tekstovima Anica Nazor (1963: 71) navodi između ostalog kako »[mleđu karakteristične crte za određivanje granice ide i čuvanje ž u intervokalnoj poziciji', a među posebno nabrojanim oblicima u obzir uzima odnosnu zamjenicu iže — ki, te parove tipa nikoliže - nigdare i niktože - nigdore. Ovi kriteriji mogli bi se u velikoj mjeri obuhvatiti jednim, a to je pojavljuje li se u tekstu čestica že/-že! ili ne. Pojavnost je čestice že/-že u hrvatskoglagoljskom tekstu pouzdan znak da je riječ o tekstu pisanom hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom. Ova se tvrdnja može potkrijepiti sljedećim: Promotrimo li već prvih nekoliko stranica kritičkoga izdanja Hrvojeva misala koji se među hrvatskoglagoljskim misalima odlikuje ,pomlađenošću" tekstova (usp. Nazor 1973), odnosno, bolje rečeno, pripada onim liturgijskim kodeksima koji su najviše pohrvaćeni (HCSJ 2014: 32), u kritičkom ćemo aparatu primijetiti da je upravo že/-že *_ Pod ,česticom že/-že" u ovom radu, ako nije drukčije određeno, mislimo na sve pojavnosti hrvatskoga crkvenoslavenskoga že u hrvatskoglagoljskim tekstovima bez obzira radi li se o čestici, vezniku, ili navesku -že (koji je u slučaju odnosne zamjenice postao čak i tvorbeni morfem) i to prvenstveno zbog njenog porijekla kao čestice. Ako mislimo samo na česticu, onda koristimo ,čestica že".