SLOVO, sv. 37 (1987), 117-122, Zagreb 1987. UDK: 808.101:801.551+.22"13/14" IZ MORFOLOGIJE CRKVENOSLAVENSKOG JEZIKA HRVATSKE REDAKCIJE Jasna VINCE-MARINAC, Zagreb Problematici glagolizma u Hrvata može se pristupiti, i doista se pristupalo i pri- stupa se, iz različitih uglova. Istraživači ga osvjetljavaju kao kulturno-povijesnu činjenicu, kao dio ćirilometodskog nasljeđa i produkt društveno-političkih i gospo- darskih prilika u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Često ga s pravom izdvajaju kao ose- bujnu književnu pojavu. Brojna su i raznorodna istraživanja obavljena: povijesna, tekstološka, paleografska, jezična i mnoga druga. Interes koji je mene vodio u ovom radu prvenstveno je lingvistički. Time je opseg proučavanja već znatno sužen. Još uže, riječ je o deklinaciji imenica u crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije, odnosno o gramatičkim kategorijama koje su za nju relevantne. U vezi s određivanjem predmeta istraživanja nameće se i pitanje izbora korpusa. Naglašeno je već više puta posebno mjesto koje u sklopu hrvatske srednjovjekovne pismenosti pripada liturgijskim kodeksima nastalim — bilo prepisivanjem, bilo pre- vođenjem — na glagoljaškom terenu tokom 14. i 15. stoljeća. Upravo će nam oni, ili preciznije, njihov dio, poslužiti kao izvor podataka. Za jezična bi proučavanja izbor nekog drugog odsječka naše srednjovjekovne baštine bio još zanimljiviji: tu bi zbornici svojom šarolikošću pružali nesumnjivo bogatiju građu. Kada je, me- dutim, riječ o radu koji ima zadatak da istražuje upravo crkvenoslavensku normu koliko se ona sačuvala unutar hrvatskog glagolizma, njihova je eklektičnost, koja se očituje i u znatnim jezičnim kolebanjima, u čestom miješanju (pa bilo to i u stilističke svrhe) raznorodnih jezičnih crta — crkvenoslavenskih, čakavskih, pa i kajkavskih — otežavajuća, dok je relativna ujednačenost pojedinih priloga sadrža- nih u liturgijskim knjigama izraz jedinstvene norme. Moramo ipak naglasiti — relativna ujednačenost — jer ti prilozi, iako načelno jezično jedinstveni, ipak zr- cale raznolikost na svim jezičnim razinama diferencirajući tako ne samo kodekse međusobno, nego i pojedine partije istih kodeksa. Ta nas spoznaja, ipak, ne spre- čava da u raznolikosti tragamo za zakonitostima, jer to i jest zadaća jezičnog opisa. 117