'NAŠ BODULSKI IDENTITET DAROVNICA IVANA VII. FRANKAPANA — NAJSTARIJA JE DUBASLJANSKA GLAGOLJIČCNA ISPRAVA Doc. dr. sc. Ivan BOTICA - doc. dr. sc. Tomislav GALOVIĆ Dubašnica, krčki kaštel i plovanija u sjeverozapadnom dijelu Krka koja je kroz rano novovjekovlje spajala desetke zaseoka mahom nestalih rodova, posvema je bila glagoljaška. Umatoč tomu što u Dubašnici imamo svjedočanstva i latinične pismenosti na latinskome, talijanskome i hrvatskome jeziku, pisana je kultura Dubašnice počivala na glagoljičnoj pismenosti. Uglavnom je plod glagoljaškoga nadahnuća pismenijih Dubašljana, popova glagoljaša i franjevaca trećoredaca glagoljaša koji su se zarana institucionalno organizirali kroz dubašljanski kaptol kraj plovanske crkve sv. Apolinara (Polinara) u današnjem Dubašljanskom polju i kroz samostan sv. Marije Magdalene (Mandalene) u Portu. Uz dubašljanske sinove duhovnoga poziva, pismeno su stasavali njihova braća, rodaci i susjedi. Neki će s vremenom, poput Sormilića iz Kovača u Svetom Antonu, preuzeti dubašljanski hrvatskoglagoljični notarijat, pravnu instituciju koja je najdublji trag u Hrvata ostavila upravo na Krku. Zanimljivo je da nije bilo Dubašljanke i Dubašljanina koji glagoljicom nije bio zabilježen u matičnim i notarskim spisima. lagoljičnom pismenošću praćeni su i sami početci Dubašnice, posredno utemeljene početkom druge polovine 15. stoljeća kada ju je stanovniš- tvom sa susjednoga kopna, poglavito iz Bužana u današnjoj Lici, naselio Ivan VII. Frankapan. Na njezinu početku stoji njegova darovnica o zemljama crkve sv. Andrije u Pogankama iz 1454. godine. O njoj je detaljnije progovoreno u ovome tekstu. Najstariji glagoljični zapis iz Dubašnice, sačuvan doduše u prijepisu, darovnica je Ivana VII. Frankapana napisana u njegovoj kneževskoj kancela- riji 11. travnja 1454. godine. Njome je krčki gospodar dao Pavlaku Juriću, 87