Fra Petar Runje — povjesničar franjevaštva i
istraživač hrvatskog glagoljaštva

Uvod

'Uljudba Hrvata, zapadnokršćanskog naroda smještena na civilizacijskom križištu s
istočnim kršćanstvom i islamom, dobrim je dijelom istkana od franjevaštva i njegova
duha. Možda se to što je izrečeno čini presnažnim, no nepobitna je činjenica da su
franjevački tragoviosam stoljeća neprekidno prisutni na hrvatskom tlu. Zapravo, nijedna
katolička redovnička obitelj nije tako ukorijenjena u hrvatski narod kao franjevačka.
Brojne su franjevačke redovničke obitelji u Hrvata. Više ih je čak svojstveno samobiću
hrvatskog naroda. Među takvima su i franjevci trećoredci glagoljaši, jedinstveni u
zapadnokršćanskoj uljudbi, jer su u svoj franjevački život utkivali i utkivaju hrvatsku
glagoljašku tradiciju. Budući da doista žive pod utemeljiteljevim geslom non solum sibi
vivere sed et aliis proficere, njihov je duhovni, kulturni i znanstveni doprinos hrvatskomu
narodu velik.

Premda redovničkomu duhu franjevaca trećoredaca glagoljaša nije svojstveno
isticati zaslužna imena te o sebi rado govore kao o tihim pregaocima u narodu, ovaj je
osvrt posvećen fra Petru Runji. Taj je zaslužni i još uvijek znanstveno aktivni franjevac
trećoredac glagoljaš zadužio hrvatski narod svojim jedinstvenim otkrićima o hrvatskom
glagoljaštvu i hrvatskom srednjovjekovlju,' radeći na nepoznatim vrelima hrvatskih,
vatikanskih i talijanskih arhiva s ljubavlju i tiho. Osim što je vrstan povjesničar, fra
Petar je vrijedan poštovanja i kao redovnik i kao čovjek. Širitelj je dobroga znanstvenog
duha svoje redovničke zajednice koja je iznjedrila brojne tihe pregaoce starih hrvatskih
knjiga poput fra Stjepana Marije Ivančića (Cres, 28. kolovoza 1852. - Zadar, 8. travnja
1925.), zaslužnoga hrvatskog znanstvenika i povjesničara franjevaca trećoredaca,? kojeg
se može smatrati fra Petrovim znanstvenim uzorom.

 

Živomi put

Petar Runje rođen je 9. svibnja 1938. u Sinju. Otac Mate bio je radnik, a majka Ljuba
rod. Abram Vuletić domaćica. Osnovnu je pučku školu od 1945. do 1949. pohađao u
rodnoj Karakašici. Osmogodišnje je gimnazijsko školovanje započeo 1949. u Sinju, a
nastavio 1950. kao sjemeništarac Trećega samostanskog reda svetog Franje u Splitu.
Maturirao je 1958. u Zadru. Franjevački je habit obukao 1954. u Krku gdje je proveo
i godinu novicijata. Teološki je studij s dužim prekidom zbog služenja vojnog roka

1 _ Usp. Hrvatska enciklopedija, sv.9(Pri - Sk), ur. Slaven Ravlić, Zagreb: Leksikografski zavod ,Miroslav Krleža“,
2007,5 v.

2  Usp. Hrvazski franjevački biografski leksikon, ur. Franjo Emanuel Hoško, Pejo Ćošković, Vicko Kapitanović,
Zagret: Leksikografski zavod ,Miroslav Krleža“, 2010., s v. Nažalost do danas nema jedne zaokružene radnje
- usuđujemo se ovdje kazati: doktorske radnje - o životu i djelu o. Ivančića iako on takvo što svakako zaslužuje,
ne samo kao redovnik već i kao historiograf. Puno bolje je prošao glasoviti glagoljični Ivančićev zbornik (nazvan
\upravo po o. Ivančiću koji ga je pronašao u samostanu franjevaca trećoredaca na Glavotoku) kojije, uz teme-
ljii rad Ivanke Petrović (Bogorodičina čudesa u Ivančićevu zborniku, hrvatskoglagoljskom spomeniku 14/5.
st, Radovi Staroslavenskog instituta 71972: 123-210 + tab.), u naše dane dobio zaokruženu studiju (Ivan Kosić,
Ivančićev zbornik: hrvatskoglagoljski neliturgijski rukopis iz XIV/XY-st, doktorska disertacija, mentor akademik
Eduard Hercigonja, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2010.)

283