E.Hercigonja, Dijakronijski razvitak fleksije, PILOLOGIJA ll.

 

EDUARD HERCIGONJA, Zagreb

TENDENCIJE DIJAKRONIJSKOG RAZVITKA FLEKSIJE
PRIDJEVA I ZAMJENICA U JEZIKU HRVATSKOGLAGOLJSKIH
ZBORNIČKIH TEKSTOVA 15. STOLJEĆA

Tekstovi srednjovjekovnih glagoljskih neliturgijskih
zbornika mlađeg tipa (od 14 - pol.16.st.) pisani su
čakavštinom, artificijelnim, hibridnim čakavsko(+ kaj-
kavski)-crkvenoslavenskim jezikom i, u nekim slučajevi-
ma, tradicionalnom književnom crkvenoslovjenštinom.
Takva jezična strukturiranost omogućuje, pored ostalog,
da sena obilju sadržajno raznovrsne građe analiziraju
i ocijene razvojne karakteristike, prati usmjerenost
dijakronijske progresije čakavskih sustavskih kategori-
jalnih elemenata. Autor na primjerima iz Petrisova zbor-
nika (1463. god. - ali i drugih zborničkih kodeksa) pri-
kazuje stanje fleksije zamjenica i pridjeva, sa svom
specifičnom složenošću pojava u ovoj sferi, kolebanjima,
morfološkim tvorbenim previranjima i, konačno, sa do-
stignutom (u 15/16. st.) razinom stabilizacije procesa.
S druge pak strane hibridnim (čak - cksl.) jezikom pisa-
na 'čtenja' ovih zbornika pokazuju u kojoj je mjeri
upravo zastupljenost nekih karakterističnih elemenata
gramatičkomorfematskog sustava pridjeva i zamjenica
cksl. jezika /-ago, -ogo, -oju, -ego, -oe itd./ pred-
stavljala, nerijetko, za glagoljaške pisce specifičan
morfostilem kojim su oni znalački, vrlo funkcionalno
obogaćivali svoj izraz.

 

Jezik razmjerno obimnog fonda glagoljaških spisa neli-
turgijske namjene, nastajalih u vremenskom protegu  između kraja