skoga nacionalnog prostora. Unatoč činjenici da se prostor Ćirilovu pismu, glagoljici, suzio na Istru, Kvarnerske otoke, Liku i Krbavu, Zadar i njegovo zaleđe do Splita, uključujući na poseban način i Po- ljice (u ligurgijskoj upotrebi), glagoljica je snažno prisutna u hrvatskoj duhovnosti i kulturi od X. do kraja XVI. stoljeća, a svojim potisnutim životom i dalje do naših dana. Upravo u naše dane svjedoci smo snažnog interesa za glagoljicu, ne samo među sručnjacima za našu kulturnu povijest, nego i među svim ljubiteljima kulturne prošlosti hrvatskoga naro- da. Glagoljica je kao pismo savršeno prenijela glasov- ne odlike slavenskoga jezika koji su Sveta Braća oblikovala kao prvi slavenski kultni (bogoslužni), kulturni i književni jezik. Glagoljica je bila dragocje- na posuda koja je čuvala narav jezika, jednako u ćirilometodsko vrijeme kao i kasnije među Hrvatima. Ona je pismo svetih knjiga: homilijara, lekcionara, misala i brevijara, ali i književno-umjetničkih ostva- renja, pjesama, legenda, romana i pravnih tekstova. Posuda koja je čuvala sve odlike hrvatskoga jezika kako se razvijao od Bašćanske ploče do prve tiskane hrvatske knjige, glagoljskog Misala iz 1483. godine! To je pismo, vjerojatno u XIII. stoljeću, bilo pripisa- no sv. Jeronimu, crkvenom naučitelju, prevoditelju Sv. Pisma na latinski jezik. Pobožna zabuna spasila je glagoljici život u općem ujednačavanju zapadne civilizacije, koja je svoju jedinstvenost vidjela u jed- noj vjeri — katolicizmu shvaćenom kao latinstvo. Latinstvo se očituje u latinskom pismu (latinici) i latinskom jeziku. Europski humanisti, poštujući svoj uzor — sv. Je- ronima, u “njegovu" su pismu htjeli vidjeti odraznje- gove humanističke zauzetosti da i najširi slojevi puka, naroda (vulgus) budu upoznati s Riječju Božjom, koja se oglasuje u Sv. Pismu. Zato su se pobrinuli da glagoljica i u tiskanim knjigama bude ugledno, sklad- no i lijepo pismo. lako je prvo pismo koje su upotrebljavali Hrvati bila latinica prve hrvatskim jezikom zabilježene riječi bile su zapisane u glagoljskom pismu. Trajno su osta- le one riječi koje su u kamen uklesane, te svjedoče o čvrstoj ukorijenjenosti glagoljice na hrvatskom na- rodnom prostoru. Prije nego slova i riječi dospiju na kamen one se dugo vremena druže u pergamenim listovima s piscima, pisarima, čitaocima i slušaocima. 'Tekst s Bašćanske ploče, koji je kraljevskom voljom i opatovom naredbom uklesan na ploči, pokazuje kako se ovo sveto pismo utvrđivalo u hrvatskoj sredi- ni, među redovnicima, ali i činovnicima kraljevskoga dvora. Na Bašćanskoj ploči zabilježeni su onakvi oblici glagoljskoga pisma kakvi će kasnije, kao hrvat- ski specifični uglati oblici, hrvatska glagoljica, na: svoje mjesto na kemenim natpisima, u rukopisnim i utiskanim knjigama. Uklesan hrvatski tekst pokazuje usvajanje i prevladavanje onih poetoloških elemenata koji su u to vrijeme prisutni u zapadnoj Europi na la- tinskom jeziku. Glagoljica i slavensko bogoslužje, to jest liturgija na staroslavenskom jeziku hrvatske redakcije, postali su uzor i ideal i onim hrvatskim krajevima gdje se liturgija vršila samo na latinskom jeziku, te se najprije poslanica i evanđelje puku čitala na hrvatskom jeziku, aukasnijim stoljećima i oni dijelovi liturgije koji su se glasno izgovarali. Riječ Božja i služba Božja tako je skoro na cjelokupnom hrvatskom prostoru, tj. gdje god su Hrvati živjeli, bila puku razumljiva, te je Božji narod u njoj s punom sviješću sudjelovao, tom se riječju hranio, tim se pismom kulturno i civilizacijski uzdizao. Glagoljicom su tiskane i prve hrvatske knjige: misali (1483.,1494.) i brevijari (1491., 1493.), ali i knjige potrebne glagoljašima za vršenje crkvenih oobreda i za obrazovanje. Autorsko stvaralaštvo na hrvatskom jeziku, u razdoblju humanizma i fenesan- se, dobilo je snažan poticaj upravo u pjesničkom jezi- ku glagoljaške tradicije; od anonimnih začinjavaca putje vodio do prvih poznatih autora hrvatske pisane riječi, upravo onako kako je to izrekao Marko Maru- lić u predgovoru svojem epskom prvijencu “Juditi“, a Petar Zoranić u prvom hrvatskom romanu “Planina- ma". Glagoljica kao pismo, i glagoljicom zapisana hrvatska riječ, u temeljima je hrvatskoga književnoga jezika (i još više: jezika hrvatske književnosti) od Bašćanske ploče, prvotiska Misala i Brevijara do “Ju- dite" Marka Marulića i “Planina" Petra Zoranića i ostalih tekstova XVI. stoljeća. Konstantin Ćiril Slavenima je poklonio svoj drago- cjeni dar: pismo, književni jezik i tekstove. Hrvatski su glagoljaši taj dar ljubomorno čuvali u hrvatskom narodu, unatoč mnogim pritiscima da se toga pisma, književnog jezika i tekstova odreknu. Čuvajući Ćiri- lov dar — pismo, jezik i tekstove — i ugrađujući ga u hrvatski narod, glagoljaši su dali snažan doprinos -duhovnom i kulturnom razvitku Hrvata, jednako onih koji su ostali privrženi glagoljici, kao i onih koji su se služili latiničkim ili ćiriličkim pismom, odnosno latinskim ili staroslavenskim jezikom. Otvorenost prema kulturi latinskog jezika i pisma i ćiriličkog 89