1Z GLAGOLJAŠKE BAŠTINE

Piše Marica Čunčić

NEKA BUDU SVJETLILA
POzih EO ENNHPAMITHXIONAh

z knjige Marice Čunčić Oči od slnca, misal od oblaka — Izvori hrvatske pisane riječi (Školska knjiga, Zagreb, 2003.) uz
dopuštenje autorice nastavljamo s tekstom Slovima o stvaranju svijeta

ČETVRTI DAN: STVARANJE SVEMIRA LODREĐIVANJE
VREMENA
R Slovo “s" označuje sunce. Izlazi z kružnice zato što
predstavlja astronomsko tijelo (kao i *2"). Slovo “I"
znači “luna - mjesec",jer se kroz mjesečeve faze mjesec
 pokazuje sad veći (kao gornjiisječak), sad manji (kao donji
isječak) ionda opetistu veličinu poprima. Slovo “dz" pred-
stavlja zvijezde koje su se našim precima činile na svodu
pričvršćene i prema tome ne izlaze iz kruga rozete.

“Ireče Bog:'Neka budu svjetlilana svodu nebeskom dauče
 danodnoći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,
inekasvijetlena svodu nebeskomi rasvjedjuju zemlju" Ibi
tako.Inačini Bog dva velika svjetlila - većeda vlada danom,
manje da vlada noću - zvijezde. | Bog ih postavi na svod
nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću
i da rastavljaju svjetlost od tame. 1 vidje Bog da je dobro.
'Tako bude večer, pa jutro — dan četvrti." (Post.1,14-19)

 

Najjači starokršćanski pjesnik svojega doba Aurelij Pruden-
cij Klemens (348. — 405.) ovako opisuje djelovanje Sunčeve.
svjetlosti:

Sunčanom zrakom taknuta
Po zemlji tama trga se,
Stvar svaka boju dobiva

U svjetlu zvijezde žarane.

A sveti se Ambrozije ovako obraća Stvoritelju:

Ti pališ u dan četvrti
sunčani kolut plameni
Put mjesecu određuješ
1 crtaš staze zvijezdama.

Od crne noći bijeli dan
Tom svjetlošću razmeđuješ,
Mjesecima označuješ
Kad počinju i svršuju.

Ovako opisuje izmjenu dana:

Vjekovit Stvorče stvari svih,
Što dan i noć uređuješ

56

1vazda h izmjenjuješ,
Da ne muči nas dosada!

Kada psalmistsvezvijezdeitijelasvemirska zove nebeskim
svodom, misli na njihovu brojnost i uređenost kretanja:

'Gospodnjom su riječi nebesa sazdana,
dahom usta njegovih sva vojska njihova. (Psalam 33)

'Tako bude večer, pa jutro

Kružniisječakilitrokut slova h" nalazi seispod vodoravne
linijeili horizonta pa jeslovo*h" simbol večeri kada se dan
priklanja zalazu i sunce se sakrije iza crte obzorja. Stari
su smatrali da je večer opća granica između dana i noći.
1sv. Ambrozije pjeva o danu, večeri i jutru:

1danom zoveš časove

Što vežu jutro s večerom:

Već pada tama večernja,

Čuj molbe naše, čuj nam plač!

Slovo“e" simbolje jutra,izlaza sunca, jersvjetlost sunčeva
dolazi, grije i obasjava do zemlje i nebo kroz njegov mali
otvor. Stari su govorili da je jutro promjena od noći k danu.

Već glasnik dana krilati
o blizom svjetlu popijeva,
A lsus, duša budilac,

Svoj puk na život poziva.

Gle zlatno svjetloizlazi,
problijedi tmino, iščezni,
Što bludnjom si nas besputnom
 Već dugo vukla u propast.

“Da, ovako govori Gospodin, nebesa Stvoritelj -on je Bog -

kojijeoblikovao i sazdao zemlju, kojijujeučvrstio injeju
stvorio pustu, već u jeuobličio za obitavanje."(Izaija 4518)

BAŠĆINA | BROJ 14