1Z GLAGOLJAŠKE BAŠTINE Piše Marica Čunčić NEKA BUDU SVJETLILA POzih EO ENNHPAMITHXIONAh z knjige Marice Čunčić Oči od slnca, misal od oblaka — Izvori hrvatske pisane riječi (Školska knjiga, Zagreb, 2003.) uz dopuštenje autorice nastavljamo s tekstom Slovima o stvaranju svijeta ČETVRTI DAN: STVARANJE SVEMIRA LODREĐIVANJE VREMENA R Slovo “s" označuje sunce. Izlazi z kružnice zato što predstavlja astronomsko tijelo (kao i *2"). Slovo “I" znači “luna - mjesec",jer se kroz mjesečeve faze mjesec pokazuje sad veći (kao gornjiisječak), sad manji (kao donji isječak) ionda opetistu veličinu poprima. Slovo “dz" pred- stavlja zvijezde koje su se našim precima činile na svodu pričvršćene i prema tome ne izlaze iz kruga rozete. “Ireče Bog:'Neka budu svjetlilana svodu nebeskom dauče danodnoći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, inekasvijetlena svodu nebeskomi rasvjedjuju zemlju" Ibi tako.Inačini Bog dva velika svjetlila - većeda vlada danom, manje da vlada noću - zvijezde. | Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. 1 vidje Bog da je dobro. 'Tako bude večer, pa jutro — dan četvrti." (Post.1,14-19) Najjači starokršćanski pjesnik svojega doba Aurelij Pruden- cij Klemens (348. — 405.) ovako opisuje djelovanje Sunčeve. svjetlosti: Sunčanom zrakom taknuta Po zemlji tama trga se, Stvar svaka boju dobiva U svjetlu zvijezde žarane. A sveti se Ambrozije ovako obraća Stvoritelju: Ti pališ u dan četvrti sunčani kolut plameni Put mjesecu određuješ 1 crtaš staze zvijezdama. Od crne noći bijeli dan Tom svjetlošću razmeđuješ, Mjesecima označuješ Kad počinju i svršuju. Ovako opisuje izmjenu dana: Vjekovit Stvorče stvari svih, Što dan i noć uređuješ 56 1vazda h izmjenjuješ, Da ne muči nas dosada! Kada psalmistsvezvijezdeitijelasvemirska zove nebeskim svodom, misli na njihovu brojnost i uređenost kretanja: 'Gospodnjom su riječi nebesa sazdana, dahom usta njegovih sva vojska njihova. (Psalam 33) 'Tako bude večer, pa jutro Kružniisječakilitrokut slova h" nalazi seispod vodoravne linijeili horizonta pa jeslovo*h" simbol večeri kada se dan priklanja zalazu i sunce se sakrije iza crte obzorja. Stari su smatrali da je večer opća granica između dana i noći. 1sv. Ambrozije pjeva o danu, večeri i jutru: 1danom zoveš časove Što vežu jutro s večerom: Već pada tama večernja, Čuj molbe naše, čuj nam plač! Slovo“e" simbolje jutra,izlaza sunca, jersvjetlost sunčeva dolazi, grije i obasjava do zemlje i nebo kroz njegov mali otvor. Stari su govorili da je jutro promjena od noći k danu. Već glasnik dana krilati o blizom svjetlu popijeva, A lsus, duša budilac, Svoj puk na život poziva. Gle zlatno svjetloizlazi, problijedi tmino, iščezni, Što bludnjom si nas besputnom Već dugo vukla u propast. “Da, ovako govori Gospodin, nebesa Stvoritelj -on je Bog - kojijeoblikovao i sazdao zemlju, kojijujeučvrstio injeju stvorio pustu, već u jeuobličio za obitavanje."(Izaija 4518) BAŠĆINA | BROJ 14