LIČKA REVIJA 27
Dr. Mile Bogović
Pitanje autorstva i kolijevke glagoljice
Autor_nastoji pokazati da je glagoljica nastala prije misije
Svete braće Cirila i Metoda djelovanjem bizantskih misionara na
hrvatskom području. U vrijeme Svete braće nastaje ćirilica. Oni su
svojim književnim _i prevodilačkim djelom _ unaprijedili _jezik
liturgijskih knjiga, koji će izvršiti pozitivan utjecaj i na hrvatske
glagoljaše.
Dosadašnje teorije o autorstvu i kolijevci glagoljice lansirali su uglavnom filolozi i
povjesničari književnosti zadojeni ideologijom sveslavenskog jedinstva. Samo tako mogla je
među stručnjacima najveću podršku dobiti ćirilometodska teorija o postanku glagoljice. Toj
teoriji najviše nedostaje dublje poznavanje povijesnog konteksta, pa zato nije ni bilo moguće
naći formulaciju koja bi bila jasnije obrazložena. U ovom radu pokušat ću kao crkveni
povjesničar ukazati na slabosti čirilometodske teorije i ponuditi drukčije mišljenje o pojavi
glagoljice i staroslavenskog bogoslužja na našem području
Svakako treba voditi računa o tome da je riječ o dvjema različitim stvarima: jedno je
jezik, a drugo je pismo. Jezik je imao svoju povijest i veoma je vjerojatno da je u vrijeme
Svete braće doživio svoju standardizaciju. Crkva je i onda kao i poslije nastojala za
liturgijsku uporabu uzeti onaj govor koji je bio najprošireniji i najrazumljiviji. Pri tomu su
učeni ljudi znali narodni govor dignuti na višu razinu, ili kako se to obično kaže, na razinu
književnog jezika. U tom smislu bilo je potrebno stvoriti i neki slavenski koinć. lako su se i
zapadni misionari već suočili sa slavens i i načina kako jednostavnom
narodu na njegovom slavenskom jeziku protumačiti radosnu vijest, njihov zadatak bio je
mnogo manje zahtjevan nego onaj bizantskih misionara. Bizantski misionari su morali naći
ne samo riječi kojima će uputiti neuki narod, nego uz to podignuti taj jezik na takvu razinu
da mo. i cjelokupnu svetopisamsku poruku, odnosno da taj jezik može prenijeti sve
ono što je u liturgiji izražavao grčki i latinski te drugi liturgijski jezici na Istoku. Što se,
dakle, tiče samoga jezika na koji su Sv. braća prevodili liturgijske i druge tekstove, tu je
njihov doprinos u sređivanju bio doista velik. Ja se ovdje ne bih upuštao u procjenu koliko
su Sveta braća sudjelovala u oblikovanju samog jezika koji ćemo poslije nazivati
staroslavenski. Jezik, dakako, nije bilo potrebno stvarati, jer je on živio gdje god su živjeli
laveni. Ali da on postane knjiški i liturgijski, trebalo je još mnogo toga učiniti. Tu vidim
ižnu ulogu Svete braće, i to ne samo za čirilske nego i za glagoljske tekstove. Na tom
području valja se koristiti redovitim jezikoslovaca koji su nam_pokazali obilje dokaza kako
između jednih i drugih postoje već za rana i dosta uočljivi utjecaji. Čirilometodska pak teorija
neopravdano veže pojavu staroslavenskog bogoslužja i postanka glagoljice uz isto vrijeme i
uz iste osobe.
Pukotine u ćirilometodskoj teoriji o nastanku i putu glagoljice
Što kaže čirilometodska teorija o nastanku glagoljice? h
Glagoljica i staroslavensko bogoslužje ne postoje prije svete braće Ćirila i Metoda.
Preko njih ili preko njihovih učenika jedno i drugo dospjelo je u Hrvatsku iz Moravske.
Budući da u vrelima za taj put glagoljice nemamo nikakvih dokaza, ne preostaje
zastupnicima te teorije drugo nego povlačiti moguće crte puta glagoljice. Dvije su toči
(Moravska i Hrvatska), po njima, sigurno glagoljaške, samo nije sigurno kako ih spoj
Pretpostavljaju tako tri moguća puta od Moravske do Hrvatske:
1. da su Sveta braća na putu u Rim prošla kroz Hrvatsku i na tom putu upoznala
Hrvate sa svojom praksom;