Josip Bratulić HAZU, Zagreb GLAGOLIZAM I GLAGOLJAŠTVO Naš svečar, akademik Eduard Hercigonja, u svom se dugogodišnjem znan- stvenom radu na proučavanju hrvatske srednjovjekovne pisane kulture često sre- tao s pojmom glagolizam (njem. Glagolismus, tal. glagolismo) ali sam je radije i Češće koristio pojam glagoljaštvo. Nije to činio samo zato što više voli riječi hrvat- _Skoga izvornoga postanja, iz riznice hrvatske jezične tradicije, nego i zato što je izbjegavao pojedine riječi, koje su postale jednoznačni termini, a to se dogodilo s riječju glagolizam. Svi termini teže tvrdo i jednoznačno, već na prvi pogled jasno, odrediti polje koje svojim značenjem pokrivaju. Pojam glagolizam očito nije po- godan za određivanje i tumačenje složene pojave hrvatske kulture na slavenskom Pismu, u bogoslužju, narodnom životu i književnom stvaralaštvu. Riječ glagolizam, u njemačkoj formi Glagolismus, čini se da je prvi upotrijebio Vatroslav Jagić i ona se u vremenu nastanka skladno uklopila u znanstvenu terminologiju onih duhov- nih područja koja označavaju pokret, ideologiju, društveni i politički stav o nekoj stvari ili pojavi. Riječ glagolizam kao ni druge riječi istoga korijena sa značenjem glagoljaštva, ne nalazimo u našem prvom terminološkom rječniku, Rječniku znan- stvenoga nazivlja Bogoslava Šuleka (1874). Jagić je pojam glagolizam, osim u svo- Jjim njemačkim raspravama, upotrijebio i u Vodnikovoj Povijesti hrvatske književ- nosti u kojoj je bio autor onoga dijela koji govori o glagoljaškoj tradiciji. Tamo on Piše: »Među rijetkim pojavama, koje donekle podržavahu narodnu individualnost, zaslužuje da bude osobito istaknut hrvatski glagolizam u najširem značenju ove riječi. Pod hrvatskim glagolizmom ne mislimo samo na crkvu, na obavljanje službe Božje jezikom slovenskim, po knjigama, pisanim glagolskim slovima, i ako je time glagoljaštvo otpočelo, već imamo na umu razvitak narodnog jezika s glagolskim Pismom za sve književne i društvene potrebe, što je javnomu životu davalo sloven- sko obilježje, odvajajući ga u nekoliko od kosmopolitskoga gospodstva latinštine«!. Teško je ovdje odvojiti glagolizam i glagoljaštvo, iako Jagić očito misli na dvije različite vrijednosti hrvatskoga glagoljaštva. Napisano je to u vrijeme kad je i A. G. Matoš mogao konstatirati: »Hrvati imaju danas dvije crkve, narodnu i gospodsku, glagoljašku i furtimašku«. Svi su se zaklinjali u narodnu, glagoljašku. ! Vodnik, Povijest hrvatske književnosti, knjiga 1., s uvodom V. Jagića O hrvatskoj glagolskoj književ- nosti, Zagreb, 1913, str. 9-10. 53