Josip Bratulić
HAZU, Zagreb

GLAGOLIZAM I GLAGOLJAŠTVO

Naš svečar, akademik Eduard Hercigonja, u svom se dugogodišnjem znan-
stvenom radu na proučavanju hrvatske srednjovjekovne pisane kulture često sre-
tao s pojmom glagolizam (njem. Glagolismus, tal. glagolismo) ali sam je radije i
Češće koristio pojam glagoljaštvo. Nije to činio samo zato što više voli riječi hrvat-
_Skoga izvornoga postanja, iz riznice hrvatske jezične tradicije, nego i zato što je
izbjegavao pojedine riječi, koje su postale jednoznačni termini, a to se dogodilo s
riječju glagolizam. Svi termini teže tvrdo i jednoznačno, već na prvi pogled jasno,
odrediti polje koje svojim značenjem pokrivaju. Pojam glagolizam očito nije po-
godan za određivanje i tumačenje složene pojave hrvatske kulture na slavenskom
Pismu, u bogoslužju, narodnom životu i književnom stvaralaštvu. Riječ glagolizam,
u njemačkoj formi Glagolismus, čini se da je prvi upotrijebio Vatroslav Jagić i ona
se u vremenu nastanka skladno uklopila u znanstvenu terminologiju onih duhov-
nih područja koja označavaju pokret, ideologiju, društveni i politički stav o nekoj
stvari ili pojavi. Riječ glagolizam kao ni druge riječi istoga korijena sa značenjem
glagoljaštva, ne nalazimo u našem prvom terminološkom rječniku, Rječniku znan-
stvenoga nazivlja Bogoslava Šuleka (1874). Jagić je pojam glagolizam, osim u svo-
Jjim njemačkim raspravama, upotrijebio i u Vodnikovoj Povijesti hrvatske književ-
nosti u kojoj je bio autor onoga dijela koji govori o glagoljaškoj tradiciji. Tamo on
Piše: »Među rijetkim pojavama, koje donekle podržavahu narodnu individualnost,
zaslužuje da bude osobito istaknut hrvatski glagolizam u najširem značenju ove
riječi. Pod hrvatskim glagolizmom ne mislimo samo na crkvu, na obavljanje službe
Božje jezikom slovenskim, po knjigama, pisanim glagolskim slovima, i ako je time
glagoljaštvo otpočelo, već imamo na umu razvitak narodnog jezika s glagolskim
Pismom za sve književne i društvene potrebe, što je javnomu životu davalo sloven-
sko obilježje, odvajajući ga u nekoliko od kosmopolitskoga gospodstva latinštine«!.
Teško je ovdje odvojiti glagolizam i glagoljaštvo, iako Jagić očito misli na dvije
različite vrijednosti hrvatskoga glagoljaštva. Napisano je to u vrijeme kad je i A. G.
Matoš mogao konstatirati: »Hrvati imaju danas dvije crkve, narodnu i gospodsku,
glagoljašku i furtimašku«. Svi su se zaklinjali u narodnu, glagoljašku.

   

 

 

! Vodnik, Povijest hrvatske književnosti, knjiga 1., s uvodom V. Jagića O hrvatskoj glagolskoj književ-
nosti, Zagreb, 1913, str. 9-10.

53