386 FORUM nakon završenih bogoslovskih nauka u Zadru da postane, i cijelog života ostane, pop glagoljaš. Još kao bogoslov, Pavlinović je spoznao da je glagoljica »nepo- znata kukavica i zato zabačena kao sve naše«. On je samouk a ne osposobljeni slavist i teolog koji je temeljne istine o glagoljici doznao na bogosloviji. Po tomu je on prethodnik one znamenite skupine hrvatskih narodnih svećenika, koja je u drugoj polovici XIX. st. započela obnovu glagoljanja u Dalmaciji, po otocima i u Istri, s težnjom da se to osebujno pravo proširi na cijeli hrvatski narod. Podsjetimo se načas kakve su spoznaje o glagoljici, ćirilome- todskoj problematici i slavenskom bogoslužju bile prisutne kad je Pavlinović bio student, a zatim kapelan u Drašnicama i mladi župnik u Podgori. Otac slavenske filologije, Josip Dobrovski, izdao je 1823. temeljno djelo o slavenskim apostolima Ćirilu i Metodu, u dalekom Pragu, na njemačkom jeziku. Dvije godine ranije obja- vljena je njegova gramatika staroslavenskoga jezika!. Te knjige, sigurno nisu dospjele do ruku Mihovila Pavlinovića. Godine 1833. Josip Paul Šafarik izdao je u Pešti knjigu Serbiche Losekorner, u kojoj je obrađena gramatika starijeg crkvenoslavenskog jezika srpske redakcije*. U prilogu su doneseni stari srpski tekstovi, a dijelom i tekstovi hrvatske književnosti. Šafarik je naime sma- trao, i u tomu ga je uporno slijedio Vuk Karadžić, da su svi što- kavci Srbi, čakavci da su Hrvati, a kajkavci da su Slovenci. Bar- tolomej Kopitar izdao je 1835. znamenitu knjigu Glagolita Clo- zianus, prvo kritičko izdanje staroslavenskog teksta pisanog gla- goljicom*. Isti autor izdao je 1840. knjigu Hesychii Glossographi discipulus. Godine 1845. Franc Miklošić izdao je važnu knjigu Radices linguae slavicae dialecti veterist. Temeljno djelo o starini, važnosti i značenju glagoljice Josipa Pavla Šafarika izišlo je 1853: Pamdtky hlaholskćho pisemnictvi. Tek 1858. izišlo je njegovo kapi- talno djelo o starini glagoljice (Glagolitische Fragmente), a važna ! Joseph Dobrowsky: Institutiones linguae slavice dialecti veteris quae qQuum apud Russos, Serbos aliosque ritus graeci tum apud Dalmatas glegolitas ritus latini Slavos in libris sacris obtinet. Vindobonae (Beč), 1822. 2 O Pavlu Josipu Šafariku pogledati zbornik koji je 1963. izdala Matica srpska u Novom Sadu. % O Bartolomeju (Jerneju) Kopitaru vidi monografiju Jože Pogačnika: Jernej Kopitar, Ljubljana 1977. (njemačko izdanje, Miinchen 1978). 4* O predjagićevskom razdoblju povijesti slavistike osim goleme knjige Istorija slavjanskoj filologii, (Petrograd, 1910) Jagić je u Radu JAZU br. 14. i 17. napisao raspravu Napredak slovinske filologije pošljednjih godina (1871). O Miklošiću je Jagić posebno pisao u Radu JAZU br. 5, u raspravi Novija djela Miklošićeva.