jednako politički i društveno istaknut kao i ostali narodi ta- dašnje Evrope. Ali tada još cjelokupna naša srednjovjekovna povijest teško se tkala iz nevelikog broja sačuvanih dokumena- ta, te se uspostavljanje reda i poretka u tako dubokoj prošlosti stvaralo teško i mučno. Zato je tekst s Baščanske ploče, čim je bio pročitan u glavnim crtama, ispunio naše historičare i kulturne radnike velikim ponosom: na ploči se već kod pr- voga objavljenoga čitanja pomolilo ime jednoga od najvećih i najznačajnijih kraljeva — Zvonimira, i to na hrvatskom je- ziku, hrvatskim pismom, s njegovom hrvatskom titulom: Zxvxnimirx kralx hrxvatxsky.* Prvi koji je u Bašku došao da pročita tekst s kamene ploče bio je Ivan Kukuljević Sakcinski. Bilo je to 1851. godine. Ku- kuljević je svoj prijepis, mršav i nepouzdan, poslao 1853. J. P. Šafariku, u tri različita ali ipak nepotpuna prijepisa, te ga je ovaj objavio iste godine u Pragu.! Tekst tada uopće nije bio pročitan, nije se čak ni znalo predstavlja li natpis glagoljsko pismo, ili je to neki tajnopis. Kukuljević se i slijedećih godina navraćao u Bašku, 1854. i 1856. ali ploča se nije dala pročitati. Kad je F. Rački postao profesor u Senju, posjetio je Ba- šku i zadržao se »nekoliko ura« u proučavanju natpisa. Plo- ča je ležala još na podu »gdje su ju noge vjernika gazile i šte tile«. O tome je Rački 1858. napisao jedan osvrt u riječkom »Nevenu«.? Onaj koji je najviše bio vezan uz ovaj spomenik i zapis na njemu bio je Ivan Crnčić. On je u Bašku dolazio još kao »ža- kan«, upravo bogoslov, jer je kao dak Frana Kurelca upio želju i interes za proučavanjem starina. Kad je dočuo da u Bašku dolaze učenjaci iz velike daljine da pročitaju »nešto na- pisano na kamenu«, on sjedne na konja, i prema vlastitom osebujnom svjedočanstvu »doskakah do Bašćanske drage, te do crkve sv. Lucije. (.. .) Htijah to pročitati, ali zaman ne mo- goh ni jedne besjede zdvignuti, a ni slova ni jednoga, ni s desne ni s lijeve, ni s glave ni s boka, niti stojeć niti sjedeć, niti klečeć. Pak mučan i tužan domislih se to vodom oprati, da mi bude to čistije te očitije. Ali ni tako, nesreće! ništa ne raspoznah, ništa ne dvignuh; ni tako ne mogah tomu pismu