RASPRAVE. Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 41/2 (2015.) 'UDK 811.163.42'367.625(091) 811.16'01 Izvorni znanstveni rad Rukopis primljen 11. 1I. 2015. Prihvaćen za tisak 3. IX. 2015. Nataša Dimitrijević Mateo Zagar Filozofski fakultet u Zagrebu Ivana Lučića 3, HR-10000 Zagreb ndimitri(&ffzg.hr mzagar(Qffzg.hr NAJSTARIJE ŠTOKAVSKE INOVACIJE U , GLAGOLSKOJ MORFOLOGIJI ĆIRILIČKIH ISPRAVA DUBROVAČKOG ARHIVA U radu se prate najstariji jezični pomaci praslavenskoga (zabilježenoga u staroslavenskome) prema štokavskoj dijalektalnoj stratifikaciji. Građa na kojoj se temelji istraživanje sastoji se od četrdeset i šest listina koje su nas- tankom (originalima ili prijepisima) vezane uz Rašku, Bosnu, Hum i Dub- rovnik — razmjemno širok, ali dobro povezan prostor. Napisane su od 12. do 14. stoljeća ćirilicom. Korpus je preuzet od Ljubomira Stojanovića (1929) koji se služio tekstovima' iz Dubrovačkoga arhiva. Temeljna je pretpostav- ka rada, potvrđena i rezultatima predočenih istraživanja, razmjerna regional- na/zemaljska i vremenska jezična homogenost listina, odnosno zanemariva jezična stratifikacija s obzirom na razdoblja i područja o kojima je ovdje riječ. Upravo smo zbog toga odustali od nužnosti prioriteta nacionalnofilo- loške optike i uputili na zajedničke procese koji nadilaze razgraničenja između istočne i zapadne štokavštine, te kasnijih nacionalnih konteksta. Iako bi se s obzirom na razmjerno širok, i danas različitim dijalektima prošaran prostor, mogle očekivati i veće razlike, one su na razini opisa glagolskih oblika mini- Stojanović je u predgovoru navedene knjige napisao da se sve povelje koje su u toj knji- zi tiskane dijele u dvije skupine koje se sadržajno i jezično jasno razlikuju. Međunarodna skupi- na povelja, prema Stojanoviću, pisana je govornim ,srpskim" jezikom (Stojanović je, dobro je znano, čitav štokavski korpus nazivao srpskim) s vrlo malo crkvenoslavenskog utjecaja, a skupi- na koja se tiče unutrašnjih poslova pisana je — tvrdi — s više primjese crkvenoslavenkoga jezika. Povelje koje su uzete za ovaj korpus odnose se na prvu ,međunarodnu"' grupu, a točan udio go- vorenog i crkvenoslavenskog jezika velik je zadatak filologiji koji bi tek trebalo istražiti, iako su dosezi takvih istraživanja prilično rastezljivi (zbog nedovoljnog poznavanja ranih razdoblja po- vijesti štokavštine, kao i zbog teškoća s oblikovanjem metodologije). 263