344 Slavia 83, 2014, seš. 3 nachzime jejich plnć pieklady do polštiny, samozicjme s iidaji o rukopisech, jejich autorech, pokud jsou znami, a odkazy na edice origindlii, jichž bylo vjužito. Jsou rozdčleny do tri oddili: hagiografie, hymnografie a posleze lidove legendy a memority z okoli Ochridu, jež rozhodnč piedstavnji rozkošne Posuzovany polsky sbornik je pitvabna knižka. Scručnč shrnuje zakladni iidaje o po- jednavanćm tćmatu, poskyne čtendfi v polskćm prekladu všechny k nčmu dochovanć testy, a dobie se čte Vladimir Vavšinek Mateo Žagar: Uvod u glagoljsku paleografiju 1 (X.iXI. stoljeće). i jezikosovlje, Zagreb 201, 81 s, ISBN 9789337967005 titutza hrvatski e Od sastavljanja prve glagoljske paleografije - rasprave Vatroslava Jagića Glago ličeskoje pismo, objavljene 1911. u trećem svesku opsežne Zinciklopedije slavenske filologije — proteklo je više od jednoga stoljeća, no u slavistici još uvijek ne postoji moderan paleo- grafški priručnik oblikovan na suvremenim teorijskim i metodološkim načelima u čijem: bi fokusu bilo najstarije slavensko pismo. Tu je prazninu pokušao popuniti Mateo Žagar, čija je knjiga Uvod u glogoljsku paleografiju 1 zamišljena kao uvodni dio trilogije o glagoljskome pismu. Dok je prvi dio posvećen temeljnome korpusu staroslavenske pis menosti - tekstovima iz X. i XI. stoljeća, drugi svezak fokusirat će hrvatske glagoljske teks- tove srednjega vijeka do pojave tiskarsta, dok će u trećem biti obrađeni novovjekovn hrvatskoglagoljski tekstovi od pojave tiskarstva do XX. stoljeća. "Autorova težnja za unosom suvremenih znanstvenih pogleda u proučavanje tradi- cionalnih paleoslavističkih tema došla je do izražaja još u njegovoj knjizi Kako je ikam tekst Bašćanske ploče (1997), u kojoj je postojeće rasprave o tematskoj i strukturnoj neujed- načenosti Bašćanske ploče pokušao razriješiti uvođenjem nove perspektive oblikovane na postavkama suvremene tekstne lingvistike, i to ponajprije njemačkoga govornog podrui i isključivo njega. Interes za cjelokupan proces nastanka teksta rezultirao je torovom specijalizacijom za sferu pisanja, odnosno određenjem ustavne cljnim istraživačkim fokusom u njegovu doktorskome radu, a nov teorijski i metodološki okvir predstavio je i temeljito obrazložio u svojoj knjizi Grafolingvistika sred njevjekovnih tekstova (2007). Upravo njega primjenjuje i u posljednjoj objavljenoj knjizi. Uvod u glagoljsku palevgrafiju 1 (X. i XI. stljeće) strukturiran je u osamnacst poglavlja, kojima prerhodi JProslovgdje auor naznačuje ukratko novost svojega pritupa u odno- su na prethodn zanire, kji obasiže 483 biblogračik edinice, odsuriihi_Mlasćčih' izdanja.me do nov jih i suvremenih pristupa i rasprava, pokrivajući čitav slavenski prostor, ali i relevantna izdanja na neslavenskim jezicima (njemačkom, engleskom, francuskom, talijanskom). U uvodnome poglavlju, naslovijenu Jezikoslono utemeljenje (slavenske) paleo- grafije“, autor_prikazuje različitost između tradicionalnih shvaćanja paleografije kao pomoćne povijesne znanosti i suvremenih pristupa, gdje je naglasak stavljen na pisanje kao proces, a ne na samo pismo kao gotov proizvod, zbog čega se u razmatranje uključi je širi kontekst: konkretni društveni unjeti u kojima se pojedina pismenost razvija(la), raspoloživost materijalnih sredstava i drugi povijesno-kulturološki čimbenici. Upravo tu potrebu za kulturološkim uokvirivanjem Žagar smatra temeljnim standardom palcograf skoga opisa.