A. Nazor, Osvrt na novija proučavanja hrvatskoglagoljskih rukopisa, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 37.1995, str. 183-206. Među fragmentima zbornika ističu se odlomci Legende o sv. Tekli iz 13. st., Pazinski fragmenti, ostaci zbornika apokrifno-legendarnih tekstova iz poč. 14. st., koji svojom starinom vode u staroslavensko razdoblje, »možda čak i u moravski period«. Kronološki su najstarija dva fragmenta Apostola iz 12. st.: Mihanovićev i Grškovićev. Akademijine rukopise opisao je Vjekoslav Štefanić (Štefanić 1969; 1970). Svaki je Štefanićev opis mala monografija sa svim potrebnim podacima o pojedinom rukopisu, među kojima su dragocjeni podaci o jeziku. Istodobno s opisivanjem Akademijinih glagoljskih rukopisa Vjekoslav Štefanić je opisivao glagoljske rukopise svojega rodnoga otoka Krka, koje je (opise) izdala također Jugoslavenska akademija (Štefanić 1960). Na Krku se čuvaju veoma vrijedne rukopisne glagoljske liturgijske knjige, osobito u Vrbniku, među kojima je najstariji hrvatskoglagoljski brevijar s konca 13. ili poč. 14. st. Ondje su još tri brevijara i dva reprezentativna misala ukrašena rasko! inicijalima i minijaturama. U Vrbniku su se još šezdesetih godina čuvali rukopisi Vrbničkog (krčkog) statuta i Petrisova zbornika iz 1468, pa su i oni opisani među Štefanićevim krčkim rukopisima (danas su oba u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu). Među krčkim glagoljskim fragmentima izuzetno su važni fragmenti Pasionala ili možda zbornika iz 13. st. i omišaljski list Apostola s konca 13. ili poč. 14. st. Fragmenti Pasionala sadrže dijelove legendi: o mučenju 40 mučenika sebastenskih; o mučenju sv. Jurja; o sv. Ivanu apostolu, koje su srodne s legendama u Suprasaljskom zborniku. Fragmenti sadrže još odlomak neke neidentificirane homilije ili govora (Vajs pomišlja da bi autor mogao biti Kliment Ohridski). List Apostola otkriven je 1955. na koricama jedne latinske knjige iz 1602. u župnom uredu u Omišlju. Fragment dokazuje da je u hrvatskoglagoljskoj književnosti bilo potpunih Apostola podijeljenih na perikope za čitanje u pojedine dane crkvene godine, kakvih je bilo u obilju u ćirilskoj književnosti (Štefanić 1960, 196-200). Novi opisi dviju najbogatijih zbirki glagoljskih rukopisa - Hrvatske akademije i otoka Krka - iznijeli su na vidjelo mnoge nepoznate rukopise i upozorili na važnost i vrijednost pojedinih rukopisa. Milčetićeva opća bibli- ografija hrvatskoglagoljskih rukopisa iz 1911. opisuje 22 rukopisa otoka Krka i 301 rukopis Hrvatske akademije, a Štefanićevi zasebni katalozi tih zbirki opisuju 255 rukopisa otoka Krka i 443 rukopisa Hrvatske akademije. Jugoslavenska akademija objavila je u posebnoj knjizi već 1948. Vajsov opis hrvatskoglagoljskih misala s iscrpnim opisom najstarijeg misala iz prve 184