Uz pola milenija najstarije hrvatske tiskane knjige Međašnji datum nacionalne kulture Dvadeset i drugoga veljače, navršava se 500 godina od štampanja »Glagoljskog misala« iz 1483. godine, prve hrvat- ske, a ujedno i južnoslavenske knjige Ubrzo poslije Gutenbergova izu- ma tiska pomičnim slovima Evropa je svoje srednjovjekovne skriptorije stala zamjenjivati tiskarama. Već početkom 1483, upravo 22. veljače, iz tiska izlazi i prva hrvatska, ujed no i prva južnoslavenska knjiga Mi- sal po zakonu rimskoga dvora. Knjiga je tiskana u svečanom fo- lio formatu, u dva stupca, lijepom uglatom glagoljicom, nalik na naj- ljepše ustavno pismo iz reprezenta- tivnih glagoljskih rukopisa 14. i 15. st. Ljepotom sloga više je nije nad- mašila nijedna glagoljska knjiga. Slog je crno<crven, upotrijebljene su dvije vrste slova: veća i manja, više ligatura i kratica (manjim slovi- ma tiskani su antifonalni dijelovi Inicijali nisu otisnuti, ali za njih je ostao prazan prostor u visini dvaju i triju redaka, pa su samo u nekim primjercima inicijali naknadno, ru- kom ucrtani. Upotrijebljen je ukup- no 201 grafički znak, što je pravo bogatstvo usporedi li se š remek- djelom_»crne umjetnosti«, tj. s Gu- tenbergovom 42-rednom_Biblijom, koja je opsegom trostruko veća, a u njoj je upotrijebljeno 290 grafičkih znakova. Jedna stranica u Misalu ostavljena je prazna, da se na nju nalijepi drvorez s Raspećem (ka- nonska slika). Od jedanaest sačuva- nih primjeraka samo tri imaju nali- jepljen drvorez. Drvorezi su različiti i ni za jedan nije utvrđeno podrije- tlo. Nijedan primjerak nije potpun, ali utvrđeno je da je potpuni imao 220 listova i da je 220. list bio pra- zan. Odštampan je na papiru uglav- nom njemačkog podrijetla, s vode- nim znakom volovske glave s crtom i krunom među rogovima. Tri saču- vana odlomka na pergamentu svje- NAŠA KNJIGA - BROJ 3 doče da je dio naklade odštampan i na pergamentu. Primjerci su pohra- njeni u svjetskim i našim knjižnica- ma: 1 u Beču (Osterreichische Na- tionalbibliothek), 1 u_Lenjingradu (Gosudarstvennaja publičnaja bi- blioteka i. M. E. Saltykova- Sčedrina), 1 u Washingtonu, 2 u Va- tikanskoj biblioteci, 5 u Zagrebu (2 primj. u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci, 2 u Knjižnici JAZU i 1 u samostanu franjevaca trećeg reda) 1 u Bolu na otoku Braču (samostan dominikanaca). God. 1971. izišao je pretisak Misala sa studijama i litera- turom. Na kraju knjige odštampan je kolofon s datumom štampanja: L&i6 glospod)nih6 č u. o. v. (= 1483) m(čse) ca perv(a)ra dni .i.b. (= 22) ti misla)li biše svršeni. Ne spominje se ni tko je ni gdje je knjigu štampao. Oskud- nost podataka u kolofonu i pomanj- kanju materijalnih dokaza i danas je baza za raznovrsna interpretira- nja i nagađanja u vezi s mjestom ti- skanja i osobama koje su ga mogle tiskati i izdati. Glede mjesta tiska- nja, u osnovi su dva polarizirana gledišta. Jedno je starije — da je Mi- sal štampan u Veneciji, i potječe uglavnom od istaknutih istraživača i poznavatelja hrvatskih glagoljskih starina (Bobrowski, Kukuljević, Ja- gić, Vajs, Stefanić, Molin). Drugo je gledište novije — prema njemu je Misal tiskan na domaćem tlu, ne- gdje u Hrvatskoj. Predložena su uglavnom tri mjesta: Kosinj (Kulun- džić), Modruš (Putanec) u Lici i Izo- la (Bošnjak) u Istri. Prvima je ljepota tiska i sloga glavni dokaz da je knjiga tiskana u razvijenom središtu tipografske vje- štine, što je u 15. st. bila susjedna Venecija, u kojoj je već tada (u 15. [ijauu žaraavig-3.3-ilD-Awh no Bufih hez % & mz zođia ezuo galiuors. Let gospodnjih 1483, miseca pervara, dni 22. ti misali biše svršeni st.) tiskan glagoljski Baromićev bre- vijar. Drugima je pak nepotpunost podataka u kolofonu, u kojemu osim datuma nema ništa drugo, raz- log da tiskanje povežu s domaćim tlom. Umjesto dokaza, nude se razli- čita nagađanja. Nagađa se da su Mi- sal iz 1483. mogli tiskati poznati hr- vatski majstori tipografi: Andrija Paltašić (tada radi u Veneciji), Do- brić Dobrićević (od 1481-1483. u Ve- roni tiska šest djela), Istranin Bar- tul Pelušić, a ponajprije Grgur Se- njanin, koji se izrijekom spominje 1507. u kolofonu senjskog glagolj- skog izdanja Naručnika plebanuševa. Za Grgura Senjanina se, dakle, po: uzdano zna da je sudjelovao u tiska- nju glagoljskih knjiga u Senju, ali njegov rad, kao ni rad spomenutih uglednih hrvatskih tipografa, nije dovoljno istražen. Nagađa se još da je pri tiskanju mogao sudjelovati ža- kan Jurij iz Roča u Istri, pa nepo- znati pavlin iz Modruša, i, napokon, žakan Broz Kolunić, pisac poznatog glagoljskog zbornika iz 1485 Inicijativa za tiskanje pripisuje se nekim hrvatskim velikašima i cr- kvenim dostojanstvenicima, u pr: vom_redu knezovima iz obitelj Frankopana, poznatima po svojoj ljubavi prema glagoljici (oni svoje isprave izdaju glagoljicom, a u po- sjedu Ivana Frankopana krčkoga bio je čuveni glagoljski rukopis iz 11. st, Kločev glagoljaš, koji je, opto- čen zlatom i srebrom, čuvao kao re- likviju) itd., itd. No, još nema čvr: stih dokaza za odgovore na pitanja tko i gdje je tiskao prvu hrvatsku knjigu. 'Naime, po nepotpunosti podataka u kolofonu prvotisak_glagoljskog Misala iz 1483. među inkunabulama nije iznimka, jer za ono doba nije neobično da se liturgijske knjige iz- daju s nepotpunim podacima u ko- lofonu, pa čak i bez kolofona. Npr., za ugarsko-hrvatsku pavlinsku pro- s