Mosk. ga ne markira, a je uglato, u Mosk. zaobljeno (naročito lijeva strana),dakle pismo ovoga Jurja razlikuje se u detaljima od fratra Jurja koji je mogao pisati Mosk. odlomak misalića. Pismo Jurja fra- tra slično je i pismu popa Jurja što je g. 1459. napisao Prvi novljanski brevijar, fragment kojega se s opširnim Jurjevim zapisom nalazi u Arhivu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (Fragm. glag. 97)*. Donji potezi slova g i h blago prelaze donju liniju kao i u Jurja fratra, z je prelazi nešto više i oštrije nego u Jurja fratra, kod r se osjeća tendencija markiranja kraja haste, dok u Jurja fratra on nikada nije markiran. Najviše se razlikuju u e: pop Juraj piše ga s diskretnom prečkicom u sredini (iako ne uvijek), a Juraj fratar je nikada ne piše; pop Juraj ot nadredno krati glagoljskim t, a Juraj fratar znakom koji je nalik na sitno latiničko t. Sve su to sitne razlike u pismu navedenih triju rukopisa, tako da se s pravom postavlja pitanje da li je pop Juraj, koji je g. 1459. završio pisanje Prvog novljanskog brevijara, identičan s Jurjem koji je pisao Bri- birski misal.* Čini se ipak da Juraj fratar nije s njim identičan već i zbog toga što sebe ne naziva popom već fratrom, koji je — sudeći po kratici pr — bio prior. Jedan fratar Juraj bio je prior pavlinskog samostana sv. Spasa u Ljubotini kod Senja. U tom svojstvu spominje ga glagoljska isprava od 14. travnja 1466. kojom krčki biskup Nikola potvrđuje fratrima samostana sv. Spasa crkvu sv. Kuzme i Damjana u Baški na Krku: Mi frataro Mikula s Krka .. . daemo viditi i otkrivamo, kako muži regulni i b(og)u obetni: fratare Stanislav» z Lenje, reda fratrov» remete s(veta)go P(a)vla prvoga remete, vikarii provincićl» molstira i kloštra preslavnago arhierić i spov(ijdnika Mikule na Gvozdi modruškom», i fratar» Jurai z Modruše, togae reda i profesiona sadanni priurw molstira s(veta)go Spasa blizu Sena.! Poznato je da su pavlini na području jugozapadne Hrvatske (primorsko-istarske vika- rije) bili glagoljaši, tj. da su se oni u svojim crkvama služili glagolj- skom liturgijom i pisali glagoljskim pismom. Neki su glagoljski ruko- pisi za njih bili pisani,? npr. Vatikanski brevijar Illirico 10 iz g. 1485. (za samostan sv. Jelene kod Senja), Drugi novljanski brevijar iz g. 1495. (za samostan sv. Marije pod Novim), Blagdanar popa Andrije iz Novoga iz g. 1506. (za Ivana Pažanina, priora pavlinskog samostana * Opis fragm. v. kod Vj. Štefanić, o. c, str. 1388—140. * v. Vj. Stefanić, o. c, str. 140. %$p. Surmin, Hrvatski spomenici, sv. I, Zagreb, 1898, str. 249, isprava br. 154. ? Vi. Stefanić, Dvije frankopanske glagoljske darovnice pavlinima (g. 1372 i 1452.). Zbornik historijskog instituta JAZU, Zagreb, 1954, vol. 1, str. 137. 105