Mosk. ga ne markira, a je uglato, u Mosk. zaobljeno (naročito lijeva
strana),dakle pismo ovoga Jurja razlikuje se u detaljima od fratra
Jurja koji je mogao pisati Mosk. odlomak misalića. Pismo Jurja fra-
tra slično je i pismu popa Jurja što je g. 1459. napisao Prvi novljanski
brevijar, fragment kojega se s opširnim Jurjevim zapisom nalazi u
Arhivu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu
(Fragm. glag. 97)*. Donji potezi slova g i h blago prelaze donju liniju
kao i u Jurja fratra, z je prelazi nešto više i oštrije nego u Jurja
fratra, kod r se osjeća tendencija markiranja kraja haste, dok u Jurja
fratra on nikada nije markiran. Najviše se razlikuju u e: pop Juraj
piše ga s diskretnom prečkicom u sredini (iako ne uvijek), a Juraj
fratar je nikada ne piše; pop Juraj ot nadredno krati glagoljskim t,
a Juraj fratar znakom koji je nalik na sitno latiničko t. Sve su to
sitne razlike u pismu navedenih triju rukopisa, tako da se s pravom
postavlja pitanje da li je pop Juraj, koji je g. 1459. završio pisanje
Prvog novljanskog brevijara, identičan s Jurjem koji je pisao Bri-
birski misal.* Čini se ipak da Juraj fratar nije s njim identičan već
i zbog toga što sebe ne naziva popom već fratrom, koji je — sudeći
po kratici pr — bio prior. Jedan fratar Juraj bio je prior pavlinskog
samostana sv. Spasa u Ljubotini kod Senja. U tom svojstvu spominje
ga glagoljska isprava od 14. travnja 1466. kojom krčki biskup Nikola
potvrđuje fratrima samostana sv. Spasa crkvu sv. Kuzme i Damjana u
Baški na Krku: Mi frataro Mikula s Krka .. . daemo viditi i otkrivamo,
kako muži regulni i b(og)u obetni: fratare Stanislav» z Lenje, reda
fratrov» remete s(veta)go P(a)vla prvoga remete, vikarii provincićl»
molstira i kloštra preslavnago arhierić i spov(ijdnika Mikule na
Gvozdi modruškom», i fratar» Jurai z Modruše, togae reda i profesiona
sadanni priurw molstira s(veta)go Spasa blizu Sena.! Poznato je da su
pavlini na području jugozapadne Hrvatske (primorsko-istarske vika-
rije) bili glagoljaši, tj. da su se oni u svojim crkvama služili glagolj-
skom liturgijom i pisali glagoljskim pismom. Neki su glagoljski ruko-
pisi za njih bili pisani,? npr. Vatikanski brevijar Illirico 10 iz g. 1485.
(za samostan sv. Jelene kod Senja), Drugi novljanski brevijar iz g.
1495. (za samostan sv. Marije pod Novim), Blagdanar popa Andrije
iz Novoga iz g. 1506. (za Ivana Pažanina, priora pavlinskog samostana

  
 

* Opis fragm. v. kod Vj. Štefanić, o. c, str. 1388—140.
* v. Vj. Stefanić, o. c, str. 140.

%$p. Surmin, Hrvatski spomenici, sv. I, Zagreb, 1898, str. 249, isprava
br. 154.

? Vi. Stefanić, Dvije frankopanske glagoljske darovnice pavlinima
(g. 1372 i 1452.). Zbornik historijskog instituta JAZU, Zagreb, 1954, vol. 1, str. 137.

105