Jezik Kolunićeva zbornika po Valjavčevu mišljenju »prava je borba narodnoga čakavskoga govora s mrtvijem hrvackim crkvenim jezikom osnovanijem na staroj slovenštini. Riječi i oblici crkvenoga jezika izmjenjuju se s riječima i oblicima narodnoga živoga govora s talijanskim riječima«. Kako se u glagoljskim zbornicima najbolje ogleda srednjovje- kovna pismenost kod Hrvata, sada kada se pomišlja na ekscerpira- nje tekstova za thesaurus iz mlađih redakcija staroslavenskoga jezika, nameće se pitanje: da li i djela koja su pisana hibridnim (mije- šanim) jezikom (pritom se misli prvenstveno na zbornike) treba da uđu u crkvenoslavenski rječnik hrvatske redakcije i, što je još važnije, da li i takvi tekstovi ulaze u krug djela na kojima bi se imao izgraditi crkvenoslavenski thesaurus. 'Na ovo se pitanje ne može odgovoriti na prečac. Odgovor će se moći dati tek onda kada se prouči jezik svakog pojedinog zbornika. Zbornici su djela eklektična karaktera, tj. sastavljeni su od više pri- loga koji se međusobno razlikuju i po sadržaju, a često i po jeziku. Tako su jedni prilozi pisani crkvenoslavenskim jezikom, drugi opet mladim, živim narodnim jezikom (jezikom kadšto i s različitih jezičnih područja), a neki sadrže i jedne i druge jezične crte, stoga je svaki glagoljski zbornik, ili još tačnije rečeno, svaki prilog u zborniku s jezičnog gledišta problem za sebe, koji onda treba pojedinačno i rješavati. Do jezične šarolikosti u pojedinim djelima (ovdje se konkretno misli na glagoljske zbornike) doveli su različiti uzroci. Mislim da ćemo lakše odrediti metodu i kriterij za ocjenu jezika takvih djela, ako fiksiramo uzroke koji su tu jezičnu šarolikost stvorili. Jedan je od uzroka 1) raznolikost predložaka (sastavljač zbornika uzimao je priloge iz različitih djela, a i ti su predlošci mogli imati svoje različite predloške i ovisiti o raznolikim izvorima). Razlog je 2) karakter sadržaja. Sadržaji koji su vezani za tradicionalne knji- ževne tekstove (npr. biblijski tekstovi i molitve) više se naslanjaju na crkvenoslavenski jezik nego noviji sadržaji koji nemaju oslonca ji, tj. tekstovi za koje nije bilo gotovih jezičnih obrazaca. Takvi sadržaji nužno traže oslonac u živoj riječi. Odatle i činjenica što su biblijski citati redovito pisani crkvenoslavenskim jezikom čak i u mlađim pučkim crkveno-poučnim djelima. Kod mlađih * M. Valjavec, Kolunićev zbornik, Djela JAZU, knj. 12, str. XIII. 6o