Marinka Šimić, Leksički postupak Blaža Baromića, pisca i tiskara glagoljskih knjiga... FILOLOGIJA 42(2004), 6586 ski Ms. Can. lit. 172 i glagoljski rukopis iz Kopitarove zbirke, sign. 22.? U ovom se radu na temelju leksičke grade iz psaltira pokušava odgovoriti na pitanje kakav je bio leksički postupak Blaža Baromića kao pisca Mavrova bre- vijara (Ma) iz 1460. godine i kao tiskara brevijara iz 1493. Pri tome se razmatra pitanje je li vremenski raspon od trideset godina (točnije: trideset i tri) utjecao na stav pisca, odnosno tiskara prema jeziku, tj. normi, u ovom slučaju — lek- sičkoj. Ne zna se točno u koliko je primjeraka bio otisnut Baromićev brevijar, može se pretpostaviti oko 200. Naime, u početku tiskarstva naklada je varirala između 150 i 250 primjeraka. Nakladu je određivala receptivna mogućnost sre- dine, njezina pismenost i naobrazba.* Kao što je poznato, M. Pantelić u svojoj je iscrpnoj studiji o Mavrovu bre- vijaru iznijela mišljenje da su žakan Blaž, pisac tog kodeksa, i znameniti senj- ski kanonik i tiskar Blaž Baromić — vjerojatno ista osoba.* B. Grabar drži da je pitanje predloška Baromićeva brevijara vrlo složeno. Naime, nijedan od pozna- tih glagoljskih brevijara nije mogao u cijelosti poslužiti kao predložak nego samo pojedini dijelovi. Za misalski dio autorica drži da je predložak mogao biti Novakov misal (ili njegova matica) jer imaju zajednička odstupanja prema drugim misalima. Za brevijar predložak treba tražiti među franjevačkim bre- vijarima, a među očuvanim nema niti jednoga koji bi sadržavao tako izraziti franjevački sloj svetaca kao Bar. Iz toga B. Grabar zaključuje da su tiskanje tog brevijara naručili franjevci glagoljaši — zadarski trećoreci — zbog potrebe da se opskrbe liturgijskom knjigom koja ima njihov proprij, i koja im je zbog svoje praktičnosti mogla poslužiti u njihovim misijskim putovanjima. »Možda bi se time, između ostaloga, dala objasniti činjenica što se Baromić prihvatio, samo dvije godine nakon što je tiskom izašao prvi glagoljski brevijar, tako skupog pothvata kao što je tiskanje novog brevijara.«“ Psaltir u Mavrovu brevijaru počinje na .316b a završava na (.368b", s tim da psaltir ne počinje odmah, nego se najprije nižu nedjeljni invitatoriji Matutina kroz cijelu godinu, potom slijedi nedjeljni himan: Pr'vi d(s)ns ot vs(&)ht va n že m(i)re stvoreno e(sto), a zatim liturgijski psaltir: V ime B(o)žie am(e)n». Sal'tire po z(a)ko)n» rim'skoga dvora, Psaltir je razdijeljen na dane u tjednu, a u 13 se psa- lama jednog dana prepliću himni, kantici, versi, responsoriji određeni za reci- tiranje za pojedine dane. Takvu su razdiobu liturgijskog psaltira uveli franjev- ci u 13. stoljeću.* 3 Grabar 1984:159—180. 4 Paro 1984:91—110. 5 Pantelić 1965:94—149. « Grabar 1984:179. 7 Pri radu sam se koristila fotokopijama glagoljskih kodeksa koje su pohranjene u Staroslavenskom institutu, pa je paginacija preuzeta s njih. Za Baromićev brevijar to je primjerak iz NSK R 1-16-1a. 5 Pantelić 1965:97,98. 66