V BADURINA-STIPČEVIĆ, Još jedna glagoljska verzija Protoevandelja. SLOVO 56-57 (2006-707)

ustima, u kome (i po kome) su srednjovjekovni komentari Istoka i Zapada vidjeli
trenutak začeća sv. Marije, tj. simbol njezina bezgrešnog začeća.»!"

Blagdan sv. Ane zabilježen je u kalendarima mnogih hrvatskoglagoljskih
liturgijskih knjiga iz razdoblja od 14. do polovice 16. stoljeća.*! Većina kalendara
ima blagdan Ane matere gospoine na 26. VII. Međutim, nekoliko brevijarskih i
misalskih kalendara slavi sv. Anu, tj. Začeće sv. Ane na 8. XII., kako je uobičajeno
u kalendarima istočne liturgije.*' Tako, blagdan Začetie An'ni bogorodicu imaju
Vinodolski (Kukuljevićev) brevijar iz 1485. g., Ljubljanski brevijar Ms 163 iz
15. st., Ljubljanski (Beramski) misal Ms162 i Bribirski misal iz 15. st. A isti je
blagdan naslovljen samo Annć u Vatikanskom Vat. Slav. 19 brevijaru iz 1465. g.
i misalima, Vatikanskom Borg. illir: 4 s početka 14. st., Ročkom iz oko 1420. g. i
Ljubljanskom Ms 164 iz 15. st. Treba istaknuti i da se na blagdan Z: sv. Ane,
8. XII., u dodanim oficijima u Dragućkom brevijaru iz 1407. g. čitaju Pseudo-
Anselmove lekcije, koje se u latinskim i mnogim hrvatskoglagoljskim brevijarima
nalaze na Bezgrešno začeće Marijino.** Blagdan sv. Ane nije zabilježen s posebnim
oficijem u sanktoralu hrvatskoglagoljskih brevijara, stoga se hrvatskoglagoljske
lekcije De conceptione Mariae čitaju u dodatku Ljubljanskoga brevijara Ms 161 i
1. Novljanskog brevijara.

Ljubljanski brevijar Ms 161 (dalje u tekstu = Ms 161) sadrži službu Na d(6)n'
s(ve)te An'ni m(a)t(e)re M(a)riine (£. 177v-179v) na samom kraju, iza kalendara,
među pjesmama. Ovaj pergamentni kodeks je sanktoral, obasiže 180 folija dimen-
zija 32x22cm, tekst je pisan u dva stupca po 35 redaka. Ispisan je lijepom glagolji-
com, ali na više mjesta nejednakih slova i neravnih poteza. Ukrašen je mnogim
obojenim inicijalima i minijaturama, a na više mjesta nalaze se i različiti zapisi
i bilješke pisara. Prema uskrsnoj tablici J. Vajs datira brevijar u konac 14. st., a
1. Milčetić prema najstarijem zapisu iz 1444. g. u prvu polovicu 15. st.** Prema
bilješkama pisara, ova se glagoljska knjiga duže vremena nalazila u Bermu u Istri, a
možda je tamo i napisana. Nekad je brevijar bio dio knjižnice baruna Cojza (Zoisa),
a danas je pohranjen u Narodnoj in univerzitetskoj knižnici u Ljubljani,

1. Novljanski brevijar iz 1459. je puni brevijar.* Sastavljen je od dva dijela;
prvom dijelu (ff. 1-374, vel. 36x28cm) naknadno je privezan drugi (ff. 375-466)
manjega formata. Prvi dio brevijara napisao je kapelan Juraj za crkvu sv. Kuzme
i Damjana u Novom Vinodolskom i u opšinome kolofonu ispisao je mnoge

 

   

 

   

5 FUČIĆ 1979: 300; Najpoznatije likovne obrade susreta kod Zlatnih vratasu Giottova feska u Coppella degli Scrovegni u
Padovi, pliptih B. Daddia u galerii Ufizi u Fienci,slike Carpaccia i Conrada de Vitza, DOrerov ciklus. Usp. CROCE 1961
1276-1295.

» Koristila sam građu koju je obradio mr. . BAKMAZ u Staroslavenskom institutu

#! Usp. AMANN 1910: 160-161.

% Usp. BADURINA-STIPČEVIĆ 2005: 45-46

= VAJS 1910: XIV.XVI$ MILČETIĆ 1911: 6973
# Usp. VAJS 1910: XXI-XXV; NAZOR 1995: 44

 

 

 

 

 

78