zabilježeno samo jednom u Splitskom fragmentu misala (u istom naslovu/rubrici u kojem se pojavljuje i slovo %2) i jednom u fragmentu Homilije na Blagovijest u riječi mrtve/ce] (2c). U ligaturi s drugim grafemima (obično sa slovom ifl, a rijetko i sa i ili ) sporadično se pojavljuje i u mlađim rukopisima sve do kraja 15. st. Do početka 15. st. pojavljuje se i kao veliko slovo i kao mali inicijal, a nakon toga samo kao inicijal. Načelno se može reći da je, što je tekst stariji, veća mogućnost za njegovu pojavu, ali čestoća pojavljivanja ne ovisi samo o starini teksta već i o predlošku s kojega je tekst prepisan, o području na kojem je nastao te o konzerva- tivnosti pisarske škole ili pisara koji prepisuje tekst. Tako se u mlađim tekstovima sjeverne, tzv. krčko-istarske skupine ligatura %3 pojavljuje češće nego u onima iz južne, zadarsko-krbavske skupine. Spljoštena inačica toga slova, tzv. tvrđava, kroz cijelo je hrvatskocrkvenoslavensko razdoblje uobičajena i česta u ligaturama sa slovima (fli, i i se, znatno rjeđe i sa &, V, , a sasvim iznimno i sa W i 3. Ligatura mš potvrđena je samo u Berlinskom i vatikanskom misalu /llirico 8 koji potječu iz zadarskoga zaleđa (okolica Obrovca). U prvom se pojavljuje već od početka kodeksa, a u drugomu tek od 166. lista, najčešće u riječi m(6)ša. Ligatura mo jedno- kratnica je zabilježena u Padovanskom brevijaru u primjeru smotrit' se na listu 171d. Zanimljiv je podatak da u krčkim kodeksima iz 14. st. nema ligature mž, dok su obilato posvjedočene ligature sa ! i €, a potvrđene su i ligature s ostalim navede- nim slovima. To može biti od velike koristi pri datiranju i lokaliziranju (ubikaciji) novootkrivenih glagoljskih rukopisa. Razlog je nepojavljivanju ligature ž u krč- kim rukopisima iz 14. st. najvjerojatnije konzervativnost te pisarske škole i starina (tradiranost) predložaka s kojih su prepisani. Ta je ligatura, naime, iznimno rijetka i u kanonskim starocrkvenoslavenskim tekstovima. Nema je također nijedan hrvat- skoglagoljski fragment iz 12. st., a u 13. st. pojavljuje se samo u četiri fragmenta s kraja stoljeća: Zagrebačkim fragmentima brevijara, Tršćanskom fragmentu brevi- jara, Ljubljanskom homilijaru i fragmentu Homilije na Blagovijest. Već od Bečkih listića glasovnu je funkciju granatoga m preuzelo mlađe slovo Mi koje je posuđeno iz latinice ili čirilice. 2.5. Slovo " pojavljuje se po jednom u Grškovićevu i Mihanovićevu fragmen- tu apostola iz 12. st. U prvomu na listu 3v u riječi filip», a u drugomu na listu 2c u rubrici (naslovu poslanice) k efi(sčom»). U ostalim hrvatskoglagoljskim tekstovima zamjenjuje ga slovo . 2.6. Slovo & pojednostavljena je inačica slova %. Oba su slova u hrvatsko- glagoljskim rukopisima jednako stara i supojavljuju se kroz cijelo hrvatskocrkve- noslavensko razdoblje. U nekim se kodeksima oba slova pojavljuju u dopumbenoj razdiobi na istoj stranici: % u rubrikama, a te u službenom dijelu misalskoga ili brevijarskoga teksta. Tako je primjerice u jednom dijelu Pašmanskoga brevijara iza lista 208c, a često i u Misalu Hrvoja Vukčića Hrvatinića. 2.7. Jasno je da slova “#' i 3P označuju isti glas kao i slovo & jer su u slobodnoj varijaciji s njime na svim položajima i u svim se spomenicima to slovo pojavljuje u svim ulogama (osim brojevne) češće od Čini se da je prijelomna točka u njihovoj uporabi kraj treće četvrtine 14. st. Do toga se vremena oba slova pojav- s2