V. BADURINA-STIPČEVIĆ, Translacija sv. Pavla Pustinjaka u SLOVO 58 (2008) svečevo tijelo najprije iz Egipta bilo preneseno u Carigrad u crkvu sv. Marije Periblepte. Odatle je, ne zna se na koji način, svečeva glava odnesena u Rim, a tijelo je nakon zauzeća Carigrada mletački građanin Giacomo Lanzeolo 1240. g. prenio u venecijansku crkvu sv. Julijana. Naposljetku je ugarski kralj Ludovik I. naredio da se relikvije sv. Pavla prenesu u Ugarsku, gdje je od početka 13. stoljeća postojao eremitski pavlinski red. Tako su Pavlove moći 1381. g. prenijete iz Venecije u Budim najprije u kraljevsku kapelu, a kasnije u pavlinsku crkvu samostana sv. Lovre. U translaciji se među odličnicima kraljevstva koji su pratili relikvije spominje i zagrebački biskup Pavao: / posla čestnie pos 'li + toe počtene v h(rest)e o(te)ce i g(ospo)d(i)ni - Valen tina s Pečova i P(a)vla zagreb šk(o)ga cr(b)kvo biskupi. Ovaj biskup poznat je kao Pavao Horvat (1379.-1386.) i predvodio je, uz pečujskoga biskupa Valentina, hrvatsko-ugarsku delegaciju na mirovnim pregovorima s Mlečanima u Torinu 1381. godine.'“ Tada je, prema nekim svjedočanstvima, sudjelovao i u prijenosu moći sv, Pavla Pustinjaka iz Mletaka u Ugarsku, kako je zapisano i u tekstu translacije. U zagrebačkoj biskupiji biskup Pavao osnovao je bratovštinu sv. Jeronima za sretnu smrt (kalenda), a poznato je i da je dao sastaviti danas izgubljeni najstariji poznati popis dragocjenosti zagrebačke katedrale.'* Nakon smrti kralja Ludovika I. 1382. postao je jedan od vođa protudvorskoga pokreta, svrgnut je s biskupske stolice 1386., te se ne zna je li život završio u progonstvu ili u nekom samostanu. Ovaj jedinstveni hrvatskoglagoljski tekst koji opisuje prijenos relikvija sv. Pavla Pustinjaka prijevod je latinske translacije anonimnoga autora iz 14. stoljeća, poznate u hagiografskoj literaturi kao Translatio in Ungariam saec. “XIV. (BHL 6598).'“ Hrvatskoglagoljsku translaciju usporedila sam s latin- skom objavljenom u djelu Acta Sanctorum Ungariae, ex Joannis Bollandi S. J. theologi, continuatoribus, aliisque scriptoribus excerpta, et prolego- menis, ac notis illustrata (Tyrnaviae 1743-44, t. I, 34-40.). Glagoljski tekst usporedila sam i s latinskom translacijom u tiskanom Breviarium ordinis fratrum S. Pauli primi eremitae (bez godine) iz Sveučilišne biblioteke u Budimpešti.'? “ LUČIĆ-NIKOLIĆ 2002: 654. * KLAIĆ 1982: 290-292. ** PETROVIĆ 2005: 293; Tekst translacije, ali druge verzije, potvrđen je i usrpskom zborniku iz 15. stoljeća koji se čuva u Knjižnici Rumunjske akademije znanosti u Bukureštu pod sign. SI. 308. Usp. IVANOVA 2008: 124, 307. * Fotokopije brevijarske translacije posjeduje Knjižnica Staroslavenskoga instituta u Zagrebu. 289