V. BADURINA-STIPČEVIĆ, Translacija sv. Pavla Pustinjaka u SLOVO 58 (2008)

svečevo tijelo najprije iz Egipta bilo preneseno u Carigrad u crkvu sv. Marije
Periblepte. Odatle je, ne zna se na koji način, svečeva glava odnesena u Rim,
a tijelo je nakon zauzeća Carigrada mletački građanin Giacomo Lanzeolo
1240. g. prenio u venecijansku crkvu sv. Julijana. Naposljetku je ugarski
kralj Ludovik I. naredio da se relikvije sv. Pavla prenesu u Ugarsku, gdje je
od početka 13. stoljeća postojao eremitski pavlinski red. Tako su Pavlove
moći 1381. g. prenijete iz Venecije u Budim najprije u kraljevsku kapelu,
a kasnije u pavlinsku crkvu samostana sv. Lovre. U translaciji se među
odličnicima kraljevstva koji su pratili relikvije spominje i zagrebački biskup
Pavao: / posla čestnie pos 'li + toe počtene v h(rest)e o(te)ce i g(ospo)d(i)ni -
Valen tina s Pečova i P(a)vla zagreb šk(o)ga cr(b)kvo biskupi. Ovaj biskup
poznat je kao Pavao Horvat (1379.-1386.) i predvodio je, uz pečujskoga
biskupa Valentina, hrvatsko-ugarsku delegaciju na mirovnim pregovorima s
Mlečanima u Torinu 1381. godine.'“ Tada je, prema nekim svjedočanstvima,
sudjelovao i u prijenosu moći sv, Pavla Pustinjaka iz Mletaka u Ugarsku,
kako je zapisano i u tekstu translacije. U zagrebačkoj biskupiji biskup Pavao
osnovao je bratovštinu sv. Jeronima za sretnu smrt (kalenda), a poznato je
i da je dao sastaviti danas izgubljeni najstariji poznati popis dragocjenosti
zagrebačke katedrale.'* Nakon smrti kralja Ludovika I. 1382. postao je jedan
od vođa protudvorskoga pokreta, svrgnut je s biskupske stolice 1386., te se
ne zna je li život završio u progonstvu ili u nekom samostanu.

Ovaj jedinstveni hrvatskoglagoljski tekst koji opisuje prijenos relikvija
sv. Pavla Pustinjaka prijevod je latinske translacije anonimnoga autora iz 14.
stoljeća, poznate u hagiografskoj literaturi kao Translatio in Ungariam saec.
“XIV. (BHL 6598).'“ Hrvatskoglagoljsku translaciju usporedila sam s latin-
skom objavljenom u djelu Acta Sanctorum Ungariae, ex Joannis Bollandi
S. J. theologi, continuatoribus, aliisque scriptoribus excerpta, et prolego-
menis, ac notis illustrata (Tyrnaviae 1743-44, t. I, 34-40.). Glagoljski tekst
usporedila sam i s latinskom translacijom u tiskanom Breviarium ordinis
fratrum S. Pauli primi eremitae (bez godine) iz Sveučilišne biblioteke u
Budimpešti.'?

 

“ LUČIĆ-NIKOLIĆ 2002: 654.

* KLAIĆ 1982: 290-292.

** PETROVIĆ 2005: 293; Tekst translacije, ali druge verzije, potvrđen je i usrpskom zborniku
iz 15. stoljeća koji se čuva u Knjižnici Rumunjske akademije znanosti u Bukureštu pod
sign. SI. 308. Usp. IVANOVA 2008: 124, 307.

* Fotokopije brevijarske translacije posjeduje Knjižnica Staroslavenskoga instituta u Zagrebu.

289